Uradi sam
Uradi sam (eng. DIY: Do It Yourself) jest samostalna izrada, modifikacija ili popravak predmeta bez pomoći profesionalaca ili stručnjaka. Akademska istraživanja opisuju uradi sam kao ono u čemu pojedinci rabe sirove i polusirove materijale i dijelove kako bi proizveli, transformirali ili rekonstruirali materijalna dobra, uključujući materijale iz prirodnog okruženja (za, primjerice, uređenje okoliša).[1] Uradi sam može biti tržišno motivirano (ekonomska korist, nedostupnost proizvoda, nedovoljna kvaliteta proizvoda, potreba za modifikacijom) ili motivirano izmjenom identiteta (umjetnička izrada, osnaživanje, traženje pripadajuće zajednice, jedinstvenost).[2]
Izraz uradi sam povezuje se s potrošačkim društvom barem od 1912. godine, prvenstveno u domeni uređenja i održavanja doma.[3] Izraz uradi sam ušao je u uobičajenu upotrebu u engleskome jeziku do 1950-ih godina,[4] referirajući se na pojavu trenda ljudi koji se bave uređenjem doma i drugim manjim obrtničkim i građevinskim projektima kao kreativno-rekreacijskim aktivnostima kojima se često štedi novac.
Nakon toga izrazu uradi sam prošireno je značenje, koje danas pokriva širok raspon vještina. Uradi sam opisuje se kao kultura vlastite izrade za koju su karakteristične aktivnosti dizajn, izrada, preinaka i popravak predmeta ili stvari koje se provode bez posebnog obrazovanja. Uradi sam prerastao je u društveni koncept unutar kojeg ljudi jedni s drugima dijele ideje, dizajne, tehnike, metode i gotove projekte.
Može se promatrati kao kulturna reakcija na sve veću akademsku i ekonomsku specijalizaciju u modernom tehnološkom društvu koja ljude dovodi u kontakt samo s uskim područjem unutar šireg konteksta pozicionirajući Uradi sam kao prostor za cjelovitiji angažman.
Etika uradi sam jest etika samodostatnosti koja se provodi izvršavanjem zadataka bez pomoći plaćenih stručnjaka . Ta etika promiče ideju da je svatko sposoban obavljati različite zadatke umjesto oslanjanja na plaćene profesionalce i majstore.
Talijanski arheolozi su u južnoj Italiji iskopali ruševine grčke građevine iz 6. stoljeća prije Krista koje su sadržavale detaljne upute za sastavljanje i kolokvijalno su nazvane drevnom IKEA-inom zgradom. Ova je građevina nalik hramu otkrivena u Torre Satriano, u blizini grada Potenza, u Basilicati. Ta je regija bila mjesto gdje se lokalno stanovništvo miješalo s Grcima naseljenim duž južne obale poznate kao Magna Graecia od 8. stoljeća prije Krista nadalje. Profesor Christopher Smith, direktor Britanske škole u Rimu, rekao je da je ovo otkriće najjasniji dosad pronađeni primjer masonskih obilježja tog vremena. Čini se kao da je netko davao upute drugima kako da masovno proizvode komponente i naknadno ih sastave. Slično suvremenim uputama za uporabu, različiti dijelovi luksuzne zgrade ispisani su kodiranim simbolima koji pokazuju kako su dijelovi međusobno spojeni. Karakteristike ovih natpisa ukazuju da potječu iz otprilike 6. stoljeća prije Krista, što se poklapa s arhitektonskim dokazima koje motivi sugeriraju. Zgradu su izgradili grčki zanatlije iz spartanske kolonije Taranto u Apuliji.[5][6][7]
U Sjevernoj Americi je u prvoj polovici dvadesetog stoljeća izdavanje uradi sam časopisa postalo popularnim. Časopisi poput Popular Mechanics (osnovan 1902.) i Mechanix Illustrated (osnovan 1928.) ponudili su čitateljima mogućnost da ostanu u toku s korisnim praktičnim vještinama, tehnikama, alatima i materijalima. Kako su mnogi čitatelji živjeli u ruralnim ili polu-ruralnim krajevima, u početku se velik dio materijala odnosio na njihove potrebe na farmama ili u malim mjestima.
Do 1950-ih godina, uradi sam postao je uobičajenom praksom porastom ljudi koji su se bavili projektima uređenja doma, građevinskim projektima i manjim obrtničkim projektima. Uradi sam prakse također su porasle kao odgovor na geopolitičke napetosti poput hladnoratovskih nuklearnih skloništa kućne izrade, mračne estetike i nihilističkog diskursa punk fanzina 1970-ih godina u sjeni rastućih nezaposlenosti i društvenih napetosti. U 1960-im i 1970-ima počele su se pojavljivati knjige i TV emisije o uradi sam pokretu i tehnikama gradnje i uređenja doma. 1990-ih godina, s usponom interneta, na uradi sam pokret proširio se utjecaj digitalnog doba.[8] Obzirom da su računala i internet postali mainstream, povećana dostupnost interneta dovela je do porasta kućanstava koja koriste uradi sam metode. Platforme poput YouTubea ili Instagrama pružaju ljudima priliku da podijele svoje kreacije i upute druge kako replicirati uradi sam tehnike u vlastitim domovima.[9]
Uradi sam pokret za stanovnike gradova i predgrađa često predstavlja ponovno uvođenje starih praksi osobnog angažmana i korištenja vještina za održavanje kuće ili stana, izradu odjeće; održavanje automobila, računala, web stranica; ili bilo koji materijalni aspekt življenja. Filozof Alan Watts (iz panel diskusije Housboat Summit u izdanju San Francisco Oraclea iz 1967.) opisuje:
U 1970-ima, uradi sam se proširio na sjevernoameričku studentsku populaciju. Pokret je uključivao obnovu jeftinijih, dotrajalih starijih kuća, a odnosio se i na razne projekte koji su izražavali društvenu i ekološku viziju 1960-ih i ranih 1970-ih. Mladi vizionar Stewart Brand, u suradnji s prijateljima i obitelji, koristeći najosnovnije alate za slaganje i raspored stranica, objavio je prvo izdanje The Whole Earth Catalog (s podnaslovom Pristup alatima) krajem 1968. godine.
Prvi Katalog i njegovi nasljedna izdanja koristili su široku definiciju pojma alati. Postojali su informativni alati poput knjiga (često tehničke prirode), stručnih časopisa, tečajeva i predavanja. Postojali su specijalizirani, dizajnirani predmeti, kao što su stolarski i zidarski alati, vrtni alati, oprema za zavarivanje, motorne pile, materijali od stakloplastike itd. – čak i rana osobna računala. Dizajner J. Baldwin bio je urednik časopisa i napisao mnoge kritike. Objavljivanje Kataloga proizašlo je iz te je doprinijelo velikom valu eksperimentalizma, kršenja konvencija i uradi sam stava kasnih 1960-ih. Često kopiran, Katalog se svidio širokom krugu ljudi u Sjevernoj Americi i imao je širok utjecaj.
Sredinom 1990-ih, uradi sam sadržaj za uređenje doma proširio se na World Wide Webu.[4]
Uradi sam tehnike često se upotrebljavaju unutar modnoj zajednici, a ideje i tehnike vezane uz odjeću, nakit, šminku i frizure dijele se na društvenim mrežama poput YouTubea. Tehnike uključuju izradu poderanih traperica, izbjeljivanje traperica, redizajn starih majica i dodavanje zakovica na odjeću.
Koncept uradi sam uvriježio se i unutar umjetničke i dizajnerske zajednice. Izrazi poput Hacktivist, Craftivist ili maker koriste se za kreativce koji djeluju unutar uradi sam okvira (Busch).[11]. Otto von Busch sugerira kako se, s obzirom na to da modni haktivizam omogućuje potrošačima da igraju aktivniju ulogu u interakciji s odjećom koju nose, uključivanjem u participativne oblike mode potrošači mogu odmaknuti od ideje masovno homogenizirane 'Mc-Mode.[12]
Uradi sam kao supkulturu proširio je punk pokret 1970-ih.[13] Umjesto tradicionalnih načina dopiranja bendova do publike putem velikih izdavačkih kuća, bendovi su počeli sami snimati i izrađivati albume i službene majice, organizirati vlastite turneje i stvarati prilike za manje bendove da zadobiju širu podršku i steknu kultni status kroz jeftine uradi sam turneje. Rastući fanzin pokret pokrivao je i promovirao underground punk scenu i značajno promijenio način na koji su obožavatelji komunicirali s glazbenicima. Fanzini su brzo prerasli iz ručno rađenih glazbenih časopisa u osobnije oblike te postali mjestom ulaska mladih u kulturu uradi sam. To je dovelo do fanzina s tutorijalima koji poučavaju kako izraditi vlastite majice, plakate, fanzine, knjige, hranu, itd. Izrazi uradi sam i DIY također se rabe za:
- samoizdane knjige, fanzine i alternativne stripove
- bendove ili solo izvođače koji objavljuju svoju glazbu na samofinanciranim glazbenim etiketama
- trgovinu mixtape kompilacijama kao dio kulture kazeta
- predmete iz kućne radinosti temeljene na principima Recikliraj, ponovno iskoristi i reduciraj (Recycle, Reuse & Reduce),,uobičajenim za mnoge ekološke pokrete koji potiču ljude da ponovno koriste stare, rabljene predmete i recikliraju jednostavne materijale poput papira.
- zanate poput pletenja, heklanja, šivanja, ručne izrade nakita, keramike
- dizajniranje posjetnica, pozivnica, i sl.
- stvaranje punk ili indie odjeće korištenjem recikliranih ili odbačenih materijala, obično dekoriranih sitotiskom[14]
- neovisni razvoj i modifikaciju igara
- suvremeni roller derbi
- parkove za skateboarding koje su izgradili skateboarderi bez plaćene stručne pomoći
- izgradnju glazbenih elektroničkih sklopova kao što je Atari Punk konzola i circuit bending starih dječjih igračaka
- modificiranje uobičajenih proizvoda kako bi se omogućila proširena ili neočekivana upotreba
- elektroniku kao hobi ili proizvodnju radioamaterske opreme
- znanost uradi sam: upotreba hardvera otvorenog koda za izradu znanstvene opreme za provođenje građanske znanosti ili jeftine tradicionalne znanosti[15]
- korištenje jeftinih jednopločnih računala kao što su Arduino i Raspberry Pi.
Većina suvremene uradi sam glazbe potječe iz punk rock supkulture kasnih 1970-ih[16] i razvila se kao način da se zaobiđe korporativna glazbena industrija.[17] Kontrolirajući cijeli proizvodni i distribucijski lanac, uradi sam bendovi pokušavaju približiti odnos između umjetnika i obožavatelja. Uradi sam etika daje potpunu kontrolu nad konačnim proizvodom bez potrebe za kompromisom s velikim izdavačkim kućama.[17]
Prema punk estetici svatko se može izraziti i proizvesti dirljiva i ozbiljna djela uz pomoć ograničenih sredstava.[18] Najraniji primjer ovakvog stava bila je punk glazbena scena 1970-ih.[19]
Riot grrrl pokret, povezan s feminizmom trećeg vala, također je usvojio temeljne vrijednosti uradi sam punk etike upotrebljavajući kreativne načine komunikacije fanzinima i drugim projektima.[20]
Pristaše DIY punk etike također djeluju kolektivno. Primjerice, CD Presents punk organizatora Davida Fergusona bio je ujedno uradi sam koncertna produkcija, studio za snimanje i mreža izdavačkih kuća.[21]
Oblik neovisnoga filmskog stvaralaštva koji karakteriziraju niski budžeti, minimalne ekipe i jednostavni rekviziti – korištenje svega što je dostupno.
- ↑ Wolf & McQuitty (2011). Understanding the Do-It-Yourself Consumer: DIY Motivation and Outcomes. Academy of Marketing Science Review
- ↑ Wolf & McQuitty (2011)
- ↑ Gelber (1997). Do-It-Yourself: Construction, Repairing and Maintaining Domestic Masculinity. American Quarterly. doi:10.1353/aq.1997.0007
- ↑ a b McKellar, S.; Sparke, P. (ur.). Interior Design and Identity
- ↑ Newsletter of the Hellenic Society of Archaeometry, N.110, May 2010, p.84
- ↑ Ancient Building Came With DIY Instructions Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. siječnja 2012. (Wayback Machine), Discovery News, Mon Apr 26, 2010
- ↑ Ancient Building Comes with Assembly Instructions, (photos) Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2012. (Wayback Machine), Discovery News
- ↑ A history of Do It Yourself (DIY): infographic. Stonetack (engleski). 7. veljače 2018. Pristupljeno 29. travnja 2020.
- ↑ Comm, Joel. 19. svibnja 2017. Why the Huge Do-It-Yourself Market Is Just Getting Started. Inc.com. Pristupljeno 30. travnja 2020.
- ↑ Watts, Alan et al. "Houseboat Summit" in The San Francisco Oracle, issue #7. San Francisco.
- ↑ von Busch, O. Fashion-able, Hacktivism and engaged Fashion Design, PhD Thesis, School of Design and Crafts (HDK), Gothenburg. 2008, https://gupea.ub.gu.se/bitstream/2077/17941/3/gupea_2077_17941_3.pdf.
- ↑ Lee, Michelle. 3. svibnja 2003. One size fits all in McFashion. the Guardian (engleski). Pristupljeno 22. lipnja 2022.
- ↑ Triggs, Teal. Ožujak 2006. Triggs, Teal (2006) Scissors and Glue: Punk Fanzines and the Creation of a DIY Aesthetic, in "Journal of Design History", vo. 19, n. 1, pp. 69-83. Journal of Design History. 19 (1): 69–83. doi:10.1093/jdh/epk006.
Yet, it remains within the subculture of punk music where the homemade, A4, stapled and photocopied fanzines of the late 1970s fostered the "do-it-yourself" (DIY) production techniques of cut-n-paste letterforms, photocopied and collaged images, hand-scrawled and typewritten texts, to create a recognizable graphic design aesthetic.
- ↑ DIY guide to screen printing t-shirts for cheap. Pristupljeno 24. rujna 2007..
Ever wonder where bands get their T-shirts made? Some of them probably go to the local screen printers and pay a bunch of money to have their shirts made up, then they have to turn around and sell them to you for a high price. Others go the smart route, and do it themselves. Here's a quick how-to on the cheap way to going about making T-shirts.
- ↑ Pearce, Joshua M. 2012. "Building Research Equipment with Free, Open-Source Hardware." Science 337 (6100): 1303–1304.open access
- ↑ Mumford, Gwilym. 6. prosinca 2014. Eagulls, Hookworms, Joanna Gruesome: how UK music scenes are going DIY. The Guardian. Pristupljeno 9. lipnja 2015.
- ↑ a b Albini, Steve. 17. studenoga 2014. Steve Albini on the surprisingly sturdy state of the music industry – in full. The Guardian. Pristupljeno 9. lipnja 2015.
- ↑ David Byrne, Jeremy Deller (2010) Audio Games, Modern Painters, March 1, 2010. "I think I embrace a bit of the punk aesthetic that one can express oneself with two chords if that’s all you know, and likewise one can make a great film with limited means or skills or clothes or furniture. It’s just as moving and serious as works that employ great skill and craft sometimes. Granted, when you learn that third chord, or more, you don’t have to continue making 'simple' things, unless you want to. Sometimes that’s a problem."
- ↑ Oxford Journal of Design History Webpage. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2006. Pristupljeno 24. rujna 2007..
Yet, it remains within the subculture of punk music where the homemade, A4, stapled and photocopied fanzines of the late 1970s fostered the ‘do-it-yourself’ (DIY) production techniques of cut-n-paste letterforms, photocopied and collaged images, hand-scrawled and typewritten texts, to create a recognizable graphic design aesthetic.
- ↑ Bennet, Andy; Peterson, Richard A. 2004. Music scenes: local, translocal and virtuas. str. 116–117. ISBN 9780826514516
- ↑ Jarrell, Joe. 26. rujna 2004. Putting Punk in Place--Among the Classics. San Francisco Chronicle. str. PK–45