Prijeđi na sadržaj

Paimon

Izvor: Wikipedija
Prikaz Paimona iz djela Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal (1863.)
Paimonov pečat

Paimon (Paymon ili Paimonia), je u demonologiji, jedan od vladara pakla, najprivrženiji Luciferu. Prema okultnim vjerovanjima, u vizijama se pojavljuje kao kralj koji obično jaše na devi, a može podučavati čovjeka znanju o umjetnosti, filozofiji ili znanosti.[1]

U Goeciji

[uredi | uredi kôd]

U Goeciji predstavlja devetog duha, koji vlada nad dvije stotine legija duhova, od kojih je dio iz reda anđela, a dio iz reda moćnika. Pojavljuje se kao muškarac sa ženskim licem, nosi krunu na glavi s velom. Jaše na devi, a pred njim ide mnoštvo duhova koji sviraju trube i cimbale.[2][3] Paimon ima jak glas koji je prilično nerazumljiv zbog čega ga čarobnjak koji ga je prizvao mora prisiliti magijskim radnjama kako bi ga razumio.[4] Osim što podučava umjetnostima i znanostima, može dati dostojanstvo, a može podvrgnuti čarobnjaku bilo kojeg čovjeka. Također, nudi dobre familijare koji mogu podučavati sve umjetnosti.

Paimon je bio izvorno arkanđeo iz Reda Vlasti, a nakon pada u pakao vlada Zapadom. Među njegovim legijama demona dio ih je iz Reda Anđela, a dio iz Reda Moćnika. Kada ga se priziva, čarobnjak mora učiniti neku žrtvu. Ponekad ga prate dva Kralja pod imenom Labal i Abalim, kao i drugi duhovi, ali ti duhovi ne dolaze uvijek s njima, već samo onda kada ih čarobnjak prisili na to.[4]

U drugim okultnim djelima

[uredi | uredi kôd]

Spominje se u djelu Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal iz 1863. godine, gdje se također navodi kao vladar 200 legija i tvrdi se da je zadužen za ceremonije.[5] U djelu Pseudomonarchia daemonum (1583.) Johanna Weyera spominje se Paimonova lojalnost prema Luciferu, načini kako ga prizvati i slično.

U Mathersovom prijevodu Knjige svete magije Abra-Melina maga (1898.) nude se moguće interpretacije značenja njegova imena.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, str. 82.
  2. Knight, Thomas H., Demoni, str. 61.-62.
  3. Paimon - deliriumsrealm.com
  4. a b Crowley, Aleister i Mathers, S. L. MacGregor, Goecija, Manji ključ kralja Salomona, Studio Tahuti, Velika Gorica, str. 24.
  5. Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, str. 277.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, Integralni tekst prvog izdanja, JP Službeni glasnik, Beograd, 2009. ISBN 978-86-519-0152-5
  • Crowley, Aleister i Mathers, S. L. MacGregor, Goecija, Manji ključ kralja Salomona, Studio Tahuti, Velika Gorica
  • Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, Nova Arka, Zagreb, 1995. ISBN 953-6123-31-2
  • Knight, Thomas H., Demoni, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003. ISBN 953-6996-16-2

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Paimon koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.