Prijeđi na sadržaj

Staroengleski jezik

Izvor: Wikipedija
Staroengleski
Ænglisc, Anglisc, Englisc
RegijeEngleski (osim krajnjeg jugozapada i sjeverozapada), dijelovi suvremene Škotske jugoistočno od Fortha i istočni rub suvremenog Wales.
Izumrouglavnom se razvio u srednjoengleski do 13. vijeka
Jezična porodica
PismoRune, kasnije latinica (staroengleska varijanta).
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-2ang
ISO 639-3ang

Staroengleski jezik (stengl. Ænglisc sprǣc; ISO 639-3: ang), ili anglosaksonski jezik, povijesni je indoeuropski jezik koji se između 450-1100 nakon Krista govorio na području današnje Velike Britanije.

Imao je nekoliko dijalekata: zapadnosaksonski, južni staroengleski, northumbrijski, kentski, angliski, mercijanski.

Mercijanski dijalekt predak je suvremenog engleskog jezika[1].

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „The Old English Language”. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-11. Pristupljeno 2011-04-03. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]