Sjeverna Koreja

Demokratska Narodna Republika Koreja
조선민주주의인민공화국
*Chosŏn Minjujuŭi Inmin Konghwaguk*
Demokratska Narodna Republika Koreja 조선민주주의인민공화국; Chosŏn Minjujuŭi Inmin Konghwaguk
	Zastava Grb
	Geslo: 강성대국 (Kangsŏng Daeguk) (sh. Moćna i bogata država)
	Himna: "Aegukka"
Glavni grad i najveći grad	Pjongjang
Službeni jezici	korejski
Vlada	Juche
• Vrhovni vođa	Kim Jong-un
• Predsjednik prezidija	Choe Ryong-hae
• Premijer	Kim Tŏk-hun
Legislatura	Vrhovna narodna skupština
Utemeljenje
• Oslobođenje	15. listopada 1945.
• Uspostavljen PNK	veljača 1946.
• Osnivanje Sjeverne Koreje	9. rujna 1948.
• Korejski rat	1950. – 1953.
• Kinesko povlačenje	listopad 1958.
Površina
• Ukupno	120.540 km2 (98..)
• Vode (%)	4.87
Stanovništvo
• Procjena za 2013.	24,895,000 (48..)
• Popis iz 2011.	24,052,231
• Gustoća	198.3 /km2 (63..)
BDP (PPP)	procjena za 2011.
• Ukupno	$40 milijardi
• Per capita	$1,800
BDP (nominalni)	procjena za 2013.
• Ukupno	$15,4 milijardi
• Per capita	$621
HDI (2010.)	▬ 0.540; nizak (174.)
Valuta	sjevernokorejski von (₩) (KPW)
Vremenska zona	UTC+08:30 (PST)
Format datuma	gg, gggg년 mm월 dd일
Pozivni broj	+850
Veb-domena	.kp

Sjeverna Koreja, službeno Demokratska Narodna Republika Koreja (korejski: 조선민주주의인민공화국) je država u Istočnoj Aziji, smještena na sjevernom dijelu Korejskog poluotoka. Sam naziv Koreja nastao je od Kraljevstva Goryeo, koje se u izvorima navodi i kao Koryŏ. Glavni i najveći grad Sjeverne Koreje je Pjongjang. Sjeverna Koreja dijeli kopnenu granicu s NR Kinom na sjeveru i sjeverozapadu, uz rijeke Amnok i Tumen, te s Rusijom na sjeveroistoku, uz mali dio toka rijeke Tumen.^[1] Korejska demilitarizirana zona tvori de facto granicu između Sjeverne i Južne Koreje. No, nijedna od dvije Koreje ne priznaje ovu granicu, smatrajući se, svaka, legitimnom vladom nad cijelim poluotokom.

Godine 1910., Japan je anektirao Koreju. Nakon japanske kapitulacije na kraju Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su podijelili Koreju na dvije zone tako da je sjeverni dio pripao Sovjetima, a južni Amerikancima. Pregovori o reunifikaciji su propali tako da su 1948. godine formirane dvije zasebne države - Demokratska Narodna Republika Koreja na sjeveru i Republika Koreja na jugu. Taj je čin ubrzo doveo do sukoba oko suvrerniteta koji su kulminirali Korejskim ratom (1950. – 1953.). Iako je Korejski sporazum o primirju doveo do prekida vatre, formalni mirovni sporazum nikada nije potpisan.^[2] Godine 1991., obje države su primljene u Ujedinjene narode.^[3]

Sjeverna Koreja se službeno definira kao autarkična socijalistička država i održava izbore. S druge strane, međunarodna zajednica ju smatra totalitarnom diktaturom. Određeni izvori su ju nazvali i staljinističkom,^[12]^[13]^[14] posebno naglašavajući kult ličnosti koji je stvoren oko lika Kim Il-sunga i njegove obitelji. Međunarodne organizacije su također ocijenile kako kršenja ljudskih prava u Sjevernoj Koreji spadaju u zasebnu kategoriju, bez paralele u suvremenom svijetu.^[15]^[16]^[17] Radnička partija Koreje, koju vodi član vladajuće obitelji,^[14] vladajuća je stranka u zemlji i predvodi Demokratski front za reunifikaciju domovine, čiji su članovi svi politički dužnosnici.^[18]

S vremenom se Sjeverna Koreja distancirala od svjetskog komunističkog pokreta. Juche, ideologija nacionalne autarkičnosti, uvedena je u ustav kao "kreativna primjena marksizma-lenjinizma" 1972. godine.^[19] Sredstva proizvodnje nalaze se u državnom vlasništvu kroz državne kompanije i kolektivizirane farme. Većina javnih servisa poput zdravstva i školstva su financirane od strane države. Krajem 90-ih godina, Sjeverna Koreja je doživjela veliku glad koja je dovela do smrti stotina tisuća civila, a država se i danas bori s proizvodnjom hrane.^[20]

Sjeverna Koreja slijedi vojnu politiku znanu kao Songun.^[21] Sjeverna Koreja je najmilitariziranija država u svijetu s ukupno 9,495,000 aktivnih, rezervnih i paravojnih trupa. Aktivna vojska broji oko 1,210,000 časnika te je po tome četvrta u svijetu, iza američke, kineske i indijske.^[22] Također, Sjeverna Koreja posjeduje nuklearno oružje.^[23]^[24]

Historija

Glavni članak: Historija Sjeverne Koreje

Sovjetska okupacija i Korejski rat

Nakon Drugog svjetskog rata, Koreju, dotada japansku koloniju, okupirale su vojne snage ratnih pobjednika, SAD-a i SSSR-a s granicom okupacijskih zona na 38. paraleli, međutim ubrzo je postalo jasno da u uvjetima Hladnog rata zajednička uprava neće biti moguća. Zanimljiv detalj koji se treba spomenuti je taj da su diljem cijele Koreje trebali biti održani izbori u suradnji sa Ujedinjenim narodima. Plan za nacionalne izbore propao je nakon što je Južna Koreja u svibnju 1948. proglasila sebe državom.

Kao direktan odgovor na odvajanje juga, 9. rujna iste godine proglašena je Sjeverna Koreja. Dotadašnji čelnik Privremenog narodnog komiteta, Kim Il-sung, postao je premijer. Ubrzo je svoju podršku izrazio i Sovjetski Savez.

Ubrzo nakon početka rata između dviju Koreja, sjevernokorejska vojska je 25. lipnja 1950. godine zauzela Seoul, glavni grad Južne Koreje. Ubrzo su sjevernokorejske postrojbe zauzele cijelu Južnu Koreju, osim područja Busana. Ubrzo su postrojbe UN-a prešle su u protunapad, zauzele Pjongjang i do kraja protuofenzive izbile na kinesku granicu. Uslijedio je snažan kineski protunapad pa su zapadne trupe u ožujku 1951. potisnute na 38. paralelu. Napokon je 27. srpnja 1953. u Panmunjomu potpisano primirje (koje je na snazi i danas) između Južne i Sjeverne Koreje, međutim formalni mirovni sporazum nikada nije sklopljen.

Poslijeratno razdoblje

Zaključeno primrje omogućilo je Kim Il-sungu konsolidaciju svoje vlasti, međutim ne bez problema. Odnosi s Južnom Korejom bili su daleko od dobrih, a Sjeverna Koreja je godinama bezuspješno pokušavala ubiti južnokorejske dužnosnike; nekoliko je puta gotovo došlo do novoga rata. S druge strane, Kim je nedugo nakon rata uspješno odbio pokušaj Sovjetskog Saveza i Kine da ga svrgnu u korist njima lojalnih ličnosti. Kim je na ovaj način osnažio svoju poziciju, što mu je u kasnijem periodu omogućilo da manipulira svojim položajem. Godine 1958., posljednje kineske trupe napuštaju Sjevernu Koreju, čime je ova i de facto postala nezavisna.

Unatoč svemu, Kim je održavao dobre odnose s Kinom i Sovjetskim Savezom, a u posebno dobroj poziciji se našao nakon Sino-sovjetskog raskola. Animozitet njegovih saveznika njemu je omogućio manipulacije u vlastitu korist. U ovom je periodu Sjeverna Koreja željela postati vođa Pokreta nesvrstanih, a Kimova ideologija Juche je dobila dodatni naglasak kako bi se razlikovala od Kine i Sovjetskog Saveza. Gospodarski oporavak nakon rata bio je izrazito brz, što je također išlo Kimu na ruku. Zemlja je napredovala industrijski i tokom 60-ih godina čak bila gospodarski naprednija od juga, čemu je doprinijela i revaluacija vona.

Kim je postepeno obnovio odnose s Japanom, međutim nakon smrti Mao Zedonga 1976. godine dolazi do zahlađenja odnosa s Kinom i još naglašenijeg provođenja ideologije Juche. Sjeverna Koreja se postepeno zatvara, a Kim Il-sung propagira ideju nacionalne autarkičnosti. Tokom 80-ih godina gospodarski rast naglo opada, a zemlja gotovo doživljava krah nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine; posljedica toga bilo je postepeno obnavljanje trgovinskih veza s Kinom.

Tokom 1992. godine, Kim Il-sungovo zdravlje je počelo naglo opadati. Njegov sin i određeni nasljednik, Kim Jong-il, postepeno je preuzimao državničke dužnosti. Kada je Kim Il-sung umro od srčanog udara 1994. godine, Kim Jong-il je proglasio trogodišnje žaljenje prije nego je formalno objavio kako preuzima očevo mjesto.

Sjeverna Koreja nakon Kim Il-sunga

Kim Il-sungova smrt došla je usred pregovora sa Sjedinjenim Državama oko sjevernokorejskog nuklearnog programa. Kim Jong-il je pregovore nastavio, ali istovremeno nije odustao od planova za izradu nuklearnog oružja, koje su zaustavili pregovori s Billom Clintonom. Kim Jong-il je želio reorganizirati državu, mahom kako bi konsolidirao vlast i ugušio potencijalne pučeve, a posljedica toga bila je vojna politika Songun.

Ozbiljan udarac sjevernokorejskom gospodarstvu zadale su poplave tokom 90-ih godine, koje su dovele do velike gladi koja je dovela do smrti stotine tisuća civila. Sjeverna Koreja se nije pokazala sposobnom riješiti krizu te je prihvatila pomoć Ujedinjenih naroda. Istovremeno, Južna Koreja je, nastavljajući na Nordpolitik, započela provođenje Sunčane politike. Dolaskom Georgea W. Busha na mjesto predsjednika Sjedinjenih Država, stav međunarodne zajednice prema Sjevernoj Koreji se osjetno pogoršao.

Dana 9. listopada 2006., Sjeverna Koreja je izvela prvi uspješni nuklearni test. U ovom je periodu došlo do nekoliko manjih konflikata s Južnom Korejom koji su prijetili eskalacijom, međutim svi su spriječeni prije većih sukoba. Kim Jong-il je umro 2011. godine, a naslijedio ga je njegov sin, Kim Jong-un.

Geografija

Glavni članak: Geografija Sjeverne Koreje

Topografija

Sjeverna Koreja je pretežno planinska zemlja u kojoj nizine zauzimaju tek oko petine ukupne površine. U osnovi se izdvajaju tri glavne cjeline. Najveći dio zemlje zauzima složeni planinski sustav koji čini okosnicu Korejskoga poluotoka, a sastoji se od nekoliko cjelina. Na sjeveroistoku prostire se visočje Kaema, prosječne visine malo iznad 1,000 metara, s kojega se, na kineskoj granici, uzdiže Paektu-san/Baekdusan (2,744 m), najviši vrh zemlje i cijeloga Korejskoga poluotoka. To je ugasli vulkan u čijem je krateru nastalo Rajsko jezero.

Prema jugu, središnjim dijelom zemlje pruža se gorje Nangnim koje u Sjevernoj Koreji oblikuje glavnu razvodnicu Žutog i Japanskog (ili Istočnog) mora. Od njega se prema jugozapadu pružaju gorja Kangnam, južno od granice s Kinom i još južnije, paralelno s prethodnim, Myohyang. Prema jugu nastavljaju se gorja Onjin i Myorak. Od središnjega gorja prema sjeveroistoku pruža se gorje Hamgyong koje doseže visinu od 2,541 metara (vrh Kwanmo), s istočne strane obrubljuje visočje Kaema i strmo se spušta priobalnoj nizini uz Japansko more. Na krajnjem jugoistoku su ogranci gorja Taebaek koje se najvećim dijelom nalazi u Južnoj Koreji.

Nizinska područja zauzimaju maleni dio površine, ali su demografska i ekonomska žarišta zemlje. Na zapadu su uske i plodne doline koje se pružaju između gorskih hrptova i spajaju u priobalnoj nizini uz Žuto more. Niske brežuljkaste zone dijele je u više prostranih uravnjenih područja. Obala je razvedena s mnogobrojnim zaljevima i otocima. Treća cjelina je nizinsko područje uz Japansko more koje je znatno uže, a brežuljkastim područjima još izrazitije razdijeljeno na više manjih nizina. Istočna obala slabije je razvedena, ima samo nekoliko većih zaljeva.

Vodene površine

Gotovo sve velike korejske rijeke izviru u središnjem planinskom području i teku na zapad, prema Žutome moru. Jedina velika rijeka koja teče prema Japanskom moru je Tuman’gang (Duman-gang), s 521 km treća korejska rijeka. Izvire u planinskom području na sjeveru zemlje, većim dijelom teče kroz uske planinske doline i čini isto dio granice s Kinom i granicu s Rusijom.

Najdulja korejska rijeka je Amnok (poznatija pod kineskim nazivom Yalu Jiang), duga oko 790 km. Izvire iz jezera Ch’on u gorju Baekdu, teče na jugozapad i ulijeva se u Korejski zaljev (Žuto more), a čini najveći dio granice Kine i Sjeverne Koreje. Važna je za iskorištavanje hidroenergije, kako za Koreju, tako i za kinesku Mandžuriju. U središnjem toku izgrađena je brana čime je stvoreno usko, ali dugačko umjetno jezero površine 345 km². U gornjem toku rijeka je vrlo brza, a u donjem spora, sa snažnom sedimentacijom koja sve više otežava plovidbu. Ostale veće rijeke slijeva Žutog mora su: Ch’ongch’on, Taedong, Chaeryong i Yesong.

Klima

Iako se nalazi između dvaju mora, u klimi Koreje snažno se osjećaju kontinentalni utjecaji.^[25]^[26] Oni su najuočljiviji kroz velike godišnje temperaturne amplitude koje gotovo posvuda premašuju 30 °C. Ključni utjecaj na klimu imaju monsunska strujanja. Ljeta su, zbog ljetnog monsuna koji puše s juga i jugoistoka, topla i vlažna. Srednje srpanjske temperaturom većinom su između 20 °C (u planinskom području) i 27 °C (u južnijim nizinskim područjima).

Zimski monsun, koji puše sa sjevera i sjeverozapada donosi većinom suho i vrlo hladno vrijeme. Ipak, zbog prelaska preko Žutog mora, gdje upije nešto vlage, južnim planinskim područjima može donijeti i obilne snježne padaline. Siječanjske temperature su između -6 °C na jugu i -22 °C u planinskoj unutrašnjosti na sjeveru. Bezmrazno razdoblje ovdje traje samo 4 mjeseca. Zbog planinskih lanaca koji je štite od prodora zimskog monsuna te zbog tople Korejske morske struje, istočna obala zimi je za nekoliko stupnjeva toplija od zapadne.

Najveći dio zemlje prima oko 1,000 mm padalina; sjevernog visočja, do kojih dopire oslabljeni ljetni monsun, primaju oko 600 mm, dok povoljno eksponirane padine planina u središnjem dijelu zemlje imaju oko 1,500 mm. Povezano sa smjenom monsuna, padaline su tijekom godine raspoređene neravnomjerno, većina ih padne u toplom dijelu godine, najviše od lipnja do kolovoza, kada su moguće i poplave.

Okoliš

Planinska unutrašnjost zemlje, posebice u sjevernom dijelu, pokrivena je crnogoričnim šumama u kojima prevladavaju jela, smreka i bor. Prirodnu vegetaciju zapadnog priobalja činile su miješane i listopadne šume (hrast, lipa, bukva, javor), ali zbog intenzivna krčenja radi dobivanja obradivih površina danas su svedene na nepovezane male površine, većinom u brdskim područjima. U vlažnijim i poplavnim zonama uz rijeke javljaju se vrbe i ritska vegetacija. Šumske površine zauzimaju oko 2/3 površine, ali brza deforestacija dovodi do različitih ekoloških problema (erozija, nestanak staništa za neke životinje).^[27]^[28]

Demografija

Glavni članak: Demografija Sjeverne Koreje

Stanovništvo

Sjeverna Koreja jedna je od etnički najhomogenijih zemalja svijeta. Gotovo cjelokupno stanovništvo čine Korejci; neznatnu manjinu, niti 1% stanovika, Kinezi i zanemariv broj Japanaca. Službeni jezik je korejski, koji se piše posebnim korejskim pismom, koje se u Sjevernoj Koreji naziva “choson mutcha” i sastoji se od 25 znakova. Za razliku od Južne Koreje, gdje se koriste i određeni kineski znakovi, u Sjevernoj Koreji koristi se čisto korejsko pismo.

Gustoća naseljenosti dosta je visoka (više od 180 st./km²), ali bitno niža od Japana, Južne Koreje i istočnog dijela Kine, te vrlo neujednačena. Središnje planinsko područje najslabije je naseljeno, uglavnom uz riječne doline gdje ima nešto obradive zemlje, a postoji i mogućnost splavarenja drva i ribolov. Istočno priobalje naseljava oko četvrtina stanovništva, dok je u zapadnom priobalju koncentrirano približno polovica. Dijelom je to posljedica planskog razvoja industrije u priobalnim područjima.

S obzirom na zatvorenost Koreje i često dvojbene službene izvještaje, demografski podaci većinom su rezultat procjena. Brz porast stanovništva nakon 1950-ih poslije je usporen i danas je umjeren, oko 12‰ godišnje (prosjek 1980 – 2002). Većinom je rezultat prirodne promjene, umjerene stope rodnosti (oko 18‰) i niske smrtnosti (oko 6‰). Očekivano trajanje života je 62 godina. U dobnoj strukturi stanovništva mlađe od 15 godina čini 26%, a stariju od 65 godina samo 6%. Prema službenim podacima nepismenih je samo 1%. Obvezno školovanje traje 10 godina. Najveće sveučilište je Kim Il-sung u glavnom gradu, osnovano 1946. godine.

Danas je sjeverna Koreja suočena sa problemom ilegalnih iseljenika, čiji broj u zadnje vrijeme dosegao nekoliko stotina tisuća. Ilegalni emigranti najprije dolaze u Kinu (zbog oštre kontrole granica između dvije Koreje), pa tek onda nastoje doći u Južnu Koreju, koja je po standardu života, nešto sasvim suprotno od sjeverne. Sjevernu Koreju pratila je jedno vrijeme i glad. Za to vrijeme kontrola na granici dviju Koreja se smanjila, gotovo nestala, pa su tu priliku ljudi iskoristili, kako bi bez velikih poteškoća mogli ući u Južnu Koreju.

Urbanizam

Glavni članak: Popis gradova u Sjevernoj Koreji

Nakon Korejskoga rata (1950 – 1953), u kojem su stradali mnogi gradovi, počela je njihova obnova, širenje, pa se povećao udio gradskoga stanovništva koje danas čini više od 60% ukupnog stanovništva. Najveći je glavni grad Pjongjang (P’yongyang) s 2,811,500 stanovnika (aglomeracija 3,255,388). Ostali veći gradovi: Hamhŭng (768,551), Ch'ŏngjin (667,929), Namp'o (366,815) i Wŏnsan (363,127).

Najveći gradovi Sjeverne Koreje

Religija

Religija u Sjevernoj Koreji (popis 2005.)^[29]
religija			postotak
Nereligiozni ili Juche			64.3%
Korejski šamanizam			16%
Ch'ŏndogyo			13.5%
Budizam			4.5%
Kršćanstvo			1.7%

Iako su religijske slobode zajamčene ustavom, u stvarnosti ih vlada obeshrabruje. Oko dvije trećine stanovništva izjašnjava se kao nereligiozno. Tradicionalni šamanizam okuplja oko 16% stanovništva, budista je oko 4.5%, kršćana oko 1.7% , a više od 10% pripadnici su autohtone monoteističke vjere ch'ŏndogyo, određene kombinacije budizma, konfucijanizma i kršćanstva.

Politika

Sjeverna Koreja je izrazito centralizirana republika s jednom dominantnom strankom, Radničkom partijom Koreje. RPK broji oko 3,000,000 članova i dominira svim aspektima političkog života Sjeverne Koreje. Osim nje, postoje i njezine dvije satelitske stranke, Korejska socijaldemokratska partija te stranka Ch'ŏndogyo Ch'ŏngudang, koje sudjeluju u Demokratskom frontu za reunifikaciju domovine, kojeg predvodi Radnička partija.

Vrhovna narodna skupština, sjevernokorejski parlament, ima 687 mjesta, a zastupnici se biraju na mandat od pet godina na općim izborima. Vrhovna narodna skupština bira članove vlastite organizacijske strukture, suce Ustavnog suda, vladu, premijera kao i Nacionalni komitet obrane. Čitav ustavni sustav zasniva se na skupštinskom modelu. Vladajuća ideologija koju prihvaćaju sve tri stranke naziva se Juche, a njezin je tvorac Kim Il-sung. Svoj prvi ustav, Sjeverna Koreja je dobila 1948. godine, a isti je mijenjan 1972., 1992., 1998., 2009., 2012. te 2013. godine. Ustav iz 2013. je trenutno na snazi.

U vanjskopolitičkom pogledu, Sjeverna Koreja je izrazito zatvorena država, međutim ima diplomatska predstavništva u mnogim državam i priznata je od strane svih zemalja svijeta, izuzev Južne Koreje i Japana.

Administrativna podjela

Glavni članak: Administrativna podjela Sjeverne Koreje

Sjeverna Koreja razlikuje administrativnu podjelu na tri razine. Prva razina je ona provincijska i uključuje 9 provincija, 3 specijalne regije i 2 grada pod državnom upravom (ranije su bila još četiri takva grada). Druga razina je općinska te razlikuje specijalne gradove, gradove, okruge te tri vrste distrikta (kuyŏk, ku i chigu). Posljednja razina je ona podopćinska i razlikuje naselje, četvrt, selo i radnički distrkit.

Tablica donosi pregled administrativne podjele na provincijskoj razini:

Mapa	Kod	Ime^a	Chosŏn'gŭl	Upravno središte
P'yŏngyang Rasŏn Namp'o Južni P’yŏngan Sjeverni Hwanghae Južni Hwanghae Kangwŏn Južni Hamgyŏng Sjeverni Hamgyŏng Ryanggang Chagang Sjeverni P’yŏngan Kina Južna Koreja Žuto more (Zapadnokorejsko more) Korejski zaljev Japansko more (Istočnokorejsko more)	Glavni grad (chikhalsi)^a
	KP-01	Pyongyang	평양직할시	(Chung-guyŏk)
	Specijalni gradovi (teukbyeolsi)^a
	KP-13	Rasŏn *	라선특별시	(Rajin-guyŏk) *
	KP-??	Namp'o	남포특별시	(Waudo-guyŏk)
	Provincije (do)^a
	KP-02	Južni P’yŏngan	평안남도	P'yŏngsŏng
	KP-03	Sjeverni P’yŏngan	평안북도	Sinŭiju
	KP-04	Chagang	자강도	Kanggye
	KP-05	Južni Hwanghae	황해남도	Haeju
	KP-06	Sjeverni Hwanghae	황해북도	Sariwŏn
	KP-07	Kangwŏn	강원도	Wŏnsan
	KP-08	Južni Hamgyŏng	함경남도	Hamhŭng
	KP-09	Sjeverni Hamgyŏng	함경북도	Ch'ŏngjin
	KP-10	Ryanggang *	량강도	Hyesan
* – u južnjačkim dijalektima znani kao "Yanggang" (양강), "Nason" (나선) ili "Najin" (나진).

Gospodarstvo

Podaci o gospodarstvu često su nepouzdani ili zastarjeli i rezultat procjena. Ipak, može se ustvrditi da je Sjeverna Koreja gospodarski slabo razvijena zemlja. Gospodarstvo je centralno planirano, ali neefikasno i suočeno s mnogobrojnim problemima (zastarjela tehnologija, niska produktivnost, nedostatak rezervnih dijelova, slabe investicijske mogućnosti…). Od nastanka države promovirana je doktrina samodovoljnosti (džuče), što je rezultiralo svojevrsnom izolacijom, a trgovinske veze održavane su samo s Kinom, SSSR-om i komunističkim zemljama Istočne Europe.

Slomom komunizma u Europi, mnoge od tih veza su prekinute, a Koreja se našla u još većoj izolaciji. Manjak mnogih važnih proizvoda uzrokovao je nastanak crnog tržišta s cijenama znatno višima od službenih, što posebno ugrožava neke društv. skupine (umirovljenici, nezaposleni). Veliki troškovi za vojne potrebe i masivan državni aparat sve jače pritišću slabašno gospodarstvo. Ipak, tijekom 1990-ih, i s početkom normalizacije dviju korejskih država, počinje njihova međusobna trgovina. Procjenjuje se da je BNP po stanovniku 1000 USD, a neke procjene govore samo oko 400 USD. Prema podacima s početka 1990-ih, primarni sektor u BNP-u sudjeluje s oko 40%, a sekundarni i tercijarni s po 30%.

Poljoprivreda je kolektivizirana i također nisko produktivna (manjak obradivih površina, goriva, gnojiva, strojeva) pa je zemlja godinama ugrožena manjkom hrane koji je u pojedinim godinama kritičan, a veća stradanja ublažuje međunarodnu pomoć. Glavne poljoprivredne kulture su riža i ostale žitarice (kukuruz, pšenica, ječam, proso), krumpir, različito povrće, voće, soja. U stočarskoj proizvodnji najvažniji je uzgoj svinja, a zatim peradarstvo. Od industrijskih biljaka najviše se uzgajaju duhan, pamuk, lan i uljana repica. Za prehranu stanovništva važno je ribarstvo. Šume su važno prirodno bogatstvo, ali velik dio drva koristi se kao izvor energije. Najintenzivnija, često neracionalna sječa je na primorskim padinama.

Rudarstvo je važan sektor gospodarstva jer zemlja raspolaže različitim rudama. Najvažnije su željezna ruda, koja je u nekim nalazištima i visokovrijedna te ugljen. Koreja je među deset najvećih svjetskih proizvođača kamenog ugljena, a ima i velikih nalazišta smeđega. Nalazišta magnezita smatraju se najvećim na svijetu. Također su važna nalazišta olova, cinka, tungstena, grafita, barita, molibdena, olova, zlata i dr. Hidroenergija daje oko 70% proizvodnje električne struje i jedan je od oslonaca razvoja industrije, koja je u državnim rukama i usmjerena na bazne grane: crnu metalurgiju, strojarsku i kemijsku, a zatim građevinsku i obojenu metalurgiju te radnointenzivnu tekstilnu ind. Većina industrijskih pogona izgrađena je u priobalnim nekadašnjim malim naseljima koja su izrasla u gradove.

Vanjska trgovina je skromna i sporo se povećava, ali se postupno proširuje broj partnera. Glavni uvozni proizvodi su žitarice i druge prehrambene namirnice, stoka, strojevi i oprema, nafta, prijevozna sredstva, a izvoze se željezo i čelik te obojeni metali ili njihove rude i poluprerađevine, cement, oružje, tekstilni proizvodi. Glavni partneri su: Kina, Južna Koreja, Japan, Tajland, Indija, Njemačka.

U prometnom sustavu najvažnija je željeznica. Glavne željezničke veze vode duž obaju priobalja s odvojcima u doline rijeka ili prema rudarskim područjima sa samo jednom vezom između dviju obala. Cestovni promet slabije je razvijen, ceste uglavnom prate trase pruga, a velik udio ih je neasfaltiran. Stupanj automobilizacije je nizak. Riječni promet tradicionalno je važan u prijevozu poljoprivrednih proizvoda, ruda i putnika. Glavne morske luke su: Namp’o (luka Pjongjang/P’yongyanga) i Haeju na zapadnoj obali, a Wonsan, Hamhung/Hamheung, Ch’ongjin/Cheongjin i Najin na istočnoj.

Izvori

↑ Frank Jacobs (21 February 2012). „Manchurian Trivia” (blog by expert). The New York Times. Pristupljeno 27 August 2012.
↑ „U.S.: N. Korea Boosting Guerrilla War Capabilities”. Associated Press. FOX News Network, LLC. 23 June 2009. Pristupljeno 4 July 2009.
↑ Sanger, David E. (29 May 1991). „North Korea Reluctantly Seeks U.N. Seat”. The New York Times Company. Pristupljeno 4 July 2009.
↑ Spencer, Richard (28 August 2007). „North Korea power struggle looms”. The Telegraph (online version of United Kingdom's national newspaper) (London). Arhivirano iz originala na datum 2008-02-27. Pristupljeno 31 October 2007. »A power struggle to succeed Kim Jong-il as leader of North Korea's Stalinist dictatorship may be looming after his eldest son was reported to have returned from semi-voluntary exile.«
↑ Parry, Richard Lloyd (5 September 2007). „North Korea's nuclear 'deal' leaves Japan feeling nervous”. The Times (online version of United Kingdom's national newspaper of record) (London). Arhivirano iz originala na datum 2008-07-26. Pristupljeno 31 October 2007. »The US Government contradicted earlier North Korean claims that it had agreed to remove the Stalinist dictatorship’s designation as a terrorist state and to lift economic sanctions, as part of talks aimed at disarming Pyongyang of its nuclear weapons.«
↑ Walsh, Lynn (8 February 2003). „The Korean crisis”. CWI online: Socialism Today, February 2003 edition, journal of the Socialist Party, CWI England and Wales. socialistworld.net, website of the committee for a worker’s international. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-03. Pristupljeno 31 October 2007. »Kim Jong-il's regime needs economic concessions to avoid collapse, and just as crucially needs an end to the strategic siege imposed by the US since the end of the Korean war (1950–53). Pyongyang's nuclear brinkmanship, though potentially dangerous, is driven by fear rather than by militaristic ambition. The rotten Stalinist dictatorship faces the prospect of an implosion. Since the collapse of the Soviet Union, which deprived North Korea of vital economic support, the regime has consistently attempted to secure from the US a non-aggression pact, recognition of its sovereignty, and economic assistance. The US's equally consistent refusal to enter into direct negotiations with North Korea, effectively ruling out a peace treaty to formally close the 1950–53 Korean War, has encouraged the regime to resort to nuclear blackmail.«
↑ Brooke, James (2 October 2003). „North Korea Says It Is Using Plutonium to Make A-Bombs”. The New York Times. Pristupljeno 31 October 2007. »North Korea, run by a Stalinist dictatorship for almost six decades, is largely closed to foreign reporters and it is impossible to independently check today's claims.«
↑ Buruma, Ian (13 March 2008). „Leader Article: Let The Music Play On”. The Times of India. Pristupljeno 27 March 2008. »North Korea, officially known as the Democratic People's Republic of Korea, is one of the world's most oppressive, closed, and vicious dictatorships. It is perhaps the last living example of pure totalitarianism – control of the state over every aspect of human life.«
↑ „Freedom in the World, 2006”. Freedom House. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-14. Pristupljeno 13 February 2007. »Citizens of North Korea cannot change their government democratically. North Korea is a totalitarian dictatorship and one of the most restrictive countries in the world.«
↑ „Economist Intelligence Unit democracy index 2006” (PDF). Economist Intelligence Unit. 2007. Pristupljeno 9 October 2007. North Korea ranked in last place (167)
↑ „A portrait of North Korea's new rich”. The Economist. 29 May 2008. Pristupljeno 18 June 2009. »EVERY developing country worth its salt has a bustling middle class that is transforming the country and thrilling the markets. So does Stalinist North Korea.«
↑ ^[4]^[5]^[6]^[7]^[8]^[9]^[10]^[11]
↑ „North Korea enshrines hereditary rule”. UPI. 14 August 2013. Pristupljeno 5 September 2013.
↑ ^14,0 ^14,1 Audrey Yoo (16 October 2013). „North Korea rewrites rules to legitimise Kim family succession”. South China Morning Post. Pristupljeno 16 October 2013.
↑ VII. Conclusions and Recommendadtions, „Report of the Commission of Inquiry on Human Rights in the Democratic People's Republic of Korea”, United Nations Office of the High Commissioner for Human Rights: p. 365, February 17, 2014, pristupljeno November 1, 2014
↑ „Issues North Korea”. Amnesty International UK. Pristupljeno 1 November 2014.
↑ „World Report 2014: North Korea”. Human Rights Watch. Pristupljeno 1 November 2014.
↑ „The Parliamentary System of the Democratic People's Republic of Korea” (PDF). Constitutional and Parliamentary Information. Association of Secretaries General of Parliaments (ASGP) of the Inter-Parliamentary Union. str. 5. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-03. Pristupljeno 1 October 2010.
↑ Martin, Bradley K. (2004). Under the Loving Care of the Fatherly Leader: North Korea and the Kim Dynasty. New York City, New York: Thomas Dunne Books. str. 111. ISBN 0-312-32322-0. »Although it was in that 1955 speech that Kim gave full voice to his arguments for juche, he had been talking along similar lines as early as 1948.«
↑ „UN: North Korea's policies cause the nation's food shortages”. Pajamas Media. 23 October 2009. Pristupljeno 22 October 2011.
↑ H. Hodge (2003). "North Korea’s Military Strategy", Parameters, U.S. Army War College Quarterly.
↑ Bureau of East Asian and Pacific Affairs (April 2007). „Background Note: North Korea”. United States Department of State. Pristupljeno 1 August 2007.
↑ „Armed forces: Armied to the hilt”. The Economist. 19 July 2011. Pristupljeno 28 July 2011.
↑ Anthony H. Cordesman (21 July 2011). The Korean Military Balance. Center for Strategic & International Studies. str. 156. ISBN 978-0-89206-632-2. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-11. Pristupljeno 28 July 2011. »The DPRK has implosion fission weapons.«
↑ „North Korea Country Studies. Climate”. Lcweb2.loc.gov. Pristupljeno 23 June 2010.
↑ United Nations Environmental Programme. „DPR Korea: State of the Environment, 2003”. str. 12. Arhivirano iz originala na datum 2004-08-31. Pristupljeno 2015-08-31.
↑ McKenna, Phil (March 6, 2013). „Inside North Korea’s Environmental Collapse”. PBS.
↑ Kirby, Alex (August 27, 2004). „North Korea's environment crisis”. BBC.
↑ Alton, 2013. p. 79. As of 2005 the agency "Religious Intelligence UK" estimated 3,846,000 believers of Korean shamanism, 3,245,000 Chondoists, 1,082,888 Buddhists, 406,000 Christians, and the rest non-believers.

Vanjske veze

Posetite zvanične stranice Demokratske narodne republike Koreje.
Vesti Arhivirano 2009-09-10 na Wayback Machine-u iz DNR Koreje, zvanična stranica Korejske centralne novinske agencije.
Pjongjangski metro Arhivirano 2019-04-14 na Wayback Machine-u—izvrsne nezvanične stranice sa mnoštvom informacija, slika i muzike.
https://www.blogger.com/profile/08975841205196302240 - KFA Srbija-KFA Serbia -zvanicna stranica bloga Korejske Asocijacije Prijateljstva Srbije

[NYT22112-1] Frank Jacobs (21 February 2012). „Manchurian Trivia” (blog by expert). The New York Times. Pristupljeno 27 August 2012.

[2] „U.S.: N. Korea Boosting Guerrilla War Capabilities”. Associated Press. FOX News Network, LLC. 23 June 2009. Pristupljeno 4 July 2009.

[3] Sanger, David E. (29 May 1991). „North Korea Reluctantly Seeks U.N. Seat”. The New York Times Company. Pristupljeno 4 July 2009.

[4] Spencer, Richard (28 August 2007). „North Korea power struggle looms”. The Telegraph (online version of United Kingdom's national newspaper) (London). Arhivirano iz originala na datum 2008-02-27. Pristupljeno 31 October 2007. »A power struggle to succeed Kim Jong-il as leader of North Korea's Stalinist dictatorship may be looming after his eldest son was reported to have returned from semi-voluntary exile.«

[5] Parry, Richard Lloyd (5 September 2007). „North Korea's nuclear 'deal' leaves Japan feeling nervous”. The Times (online version of United Kingdom's national newspaper of record) (London). Arhivirano iz originala na datum 2008-07-26. Pristupljeno 31 October 2007. »The US Government contradicted earlier North Korean claims that it had agreed to remove the Stalinist dictatorship’s designation as a terrorist state and to lift economic sanctions, as part of talks aimed at disarming Pyongyang of its nuclear weapons.«

[6] Walsh, Lynn (8 February 2003). „The Korean crisis”. CWI online: Socialism Today, February 2003 edition, journal of the Socialist Party, CWI England and Wales. socialistworld.net, website of the committee for a worker’s international. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-03. Pristupljeno 31 October 2007. »Kim Jong-il's regime needs economic concessions to avoid collapse, and just as crucially needs an end to the strategic siege imposed by the US since the end of the Korean war (1950–53). Pyongyang's nuclear brinkmanship, though potentially dangerous, is driven by fear rather than by militaristic ambition. The rotten Stalinist dictatorship faces the prospect of an implosion. Since the collapse of the Soviet Union, which deprived North Korea of vital economic support, the regime has consistently attempted to secure from the US a non-aggression pact, recognition of its sovereignty, and economic assistance. The US's equally consistent refusal to enter into direct negotiations with North Korea, effectively ruling out a peace treaty to formally close the 1950–53 Korean War, has encouraged the regime to resort to nuclear blackmail.«

[nysuccess-7] Brooke, James (2 October 2003). „North Korea Says It Is Using Plutonium to Make A-Bombs”. The New York Times. Pristupljeno 31 October 2007. »North Korea, run by a Stalinist dictatorship for almost six decades, is largely closed to foreign reporters and it is impossible to independently check today's claims.«

[intimes-8] Buruma, Ian (13 March 2008). „Leader Article: Let The Music Play On”. The Times of India. Pristupljeno 27 March 2008. »North Korea, officially known as the Democratic People's Republic of Korea, is one of the world's most oppressive, closed, and vicious dictatorships. It is perhaps the last living example of pure totalitarianism – control of the state over every aspect of human life.«

[9] „Freedom in the World, 2006”. Freedom House. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-14. Pristupljeno 13 February 2007. »Citizens of North Korea cannot change their government democratically. North Korea is a totalitarian dictatorship and one of the most restrictive countries in the world.«

[10] „Economist Intelligence Unit democracy index 2006” (PDF). Economist Intelligence Unit. 2007. Pristupljeno 9 October 2007. North Korea ranked in last place (167)

[11] „A portrait of North Korea's new rich”. The Economist. 29 May 2008. Pristupljeno 18 June 2009. »EVERY developing country worth its salt has a bustling middle class that is transforming the country and thrilling the markets. So does Stalinist North Korea.«

[12] [4]^[5]^[6]^[7]^[8]^[9]^[10]^[11]

[UPI-13] „North Korea enshrines hereditary rule”. UPI. 14 August 2013. Pristupljeno 5 September 2013.

[scmp-yoo-sep-18-2013-14] 14,0 ^14,1 Audrey Yoo (16 October 2013). „North Korea rewrites rules to legitimise Kim family succession”. South China Morning Post. Pristupljeno 16 October 2013.

[15] VII. Conclusions and Recommendadtions, „Report of the Commission of Inquiry on Human Rights in the Democratic People's Republic of Korea”, United Nations Office of the High Commissioner for Human Rights: p. 365, February 17, 2014, pristupljeno November 1, 2014

[16] „Issues North Korea”. Amnesty International UK. Pristupljeno 1 November 2014.

[17] „World Report 2014: North Korea”. Human Rights Watch. Pristupljeno 1 November 2014.

[parlunion5-18] „The Parliamentary System of the Democratic People's Republic of Korea” (PDF). Constitutional and Parliamentary Information. Association of Secretaries General of Parliaments (ASGP) of the Inter-Parliamentary Union. str. 5. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-03. Pristupljeno 1 October 2010.

[Juche-19] Martin, Bradley K. (2004). Under the Loving Care of the Fatherly Leader: North Korea and the Kim Dynasty. New York City, New York: Thomas Dunne Books. str. 111. ISBN 0-312-32322-0. »Although it was in that 1955 speech that Kim gave full voice to his arguments for juche, he had been talking along similar lines as early as 1948.«

[Pajamas_Media-20] „UN: North Korea's policies cause the nation's food shortages”. Pajamas Media. 23 October 2009. Pristupljeno 22 October 2011.

[21] H. Hodge (2003). "North Korea’s Military Strategy", Parameters, U.S. Army War College Quarterly.

[bgn-22] Bureau of East Asian and Pacific Affairs (April 2007). „Background Note: North Korea”. United States Department of State. Pristupljeno 1 August 2007.

[economist-armied-23] „Armed forces: Armied to the hilt”. The Economist. 19 July 2011. Pristupljeno 28 July 2011.

[24] Anthony H. Cordesman (21 July 2011). The Korean Military Balance. Center for Strategic & International Studies. str. 156. ISBN 978-0-89206-632-2. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-11. Pristupljeno 28 July 2011. »The DPRK has implosion fission weapons.«

[climate-25] „North Korea Country Studies. Climate”. Lcweb2.loc.gov. Pristupljeno 23 June 2010.

[26] United Nations Environmental Programme. „DPR Korea: State of the Environment, 2003”. str. 12. Arhivirano iz originala na datum 2004-08-31. Pristupljeno 2015-08-31.

[McKenna-27] McKenna, Phil (March 6, 2013). „Inside North Korea’s Environmental Collapse”. PBS.

[BBC_1-28] Kirby, Alex (August 27, 2004). „North Korea's environment crisis”. BBC.

[Religious_Intelligence_UK-29] Alton, 2013. p. 79. As of 2005 the agency "Religious Intelligence UK" estimated 3,846,000 believers of Korean shamanism, 3,245,000 Chondoists, 1,082,888 Buddhists, 406,000 Christians, and the rest non-believers.

[1]

[2]

[3]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

p r u Najveći gradovi u Sjevernoj Koreji Popis iz 2008.
	Poredak	Grad	Administrativna jedinica	Pop.
Pyongyang Hamhŭng	1	Pyongyang	Glavni grad Pyongyang	3,255,288	Ch'ŏngjin Namp'o
	2	Hamhŭng	Južni Hamgyong	768,551
	3	Ch'ŏngjin	Sjeverni Hamgyong	667,929
	4	Namp'o	Južni Pyongan	366,815
	5	Wŏnsan	Kangwon	363,127
	6	Sinŭiju	Sjeverni Pyongan	359,341
	7	Tanch'ŏn	Južni Hamgyong	345,875
	8	Kaech'ŏn	Južni Pyongan	319,554
	9	Kaesŏng	Sjeverni Hwanghae	308,440
	10	Sariwŏn	Sjeverni Hwanghae	307,764

p r u Države u Aziji
Samostalne države	Afganistan Armenija Azerbejdžan Bahrein Bangladeš Brunej Butan Filipini Gruzija¹ Indija Indonezija² Irak Iran Istočni Timor² Izrael Japan Jemen Jordan Južna Koreja Kambodža Katar Kazahstan¹ Kina Kipar Kirgistan Kuvajt Laos Libanon Maldivi Malezija Mjanmar Mongolija Nepal Oman Pakistan Rusija¹ Saudijska Arabija Singapur Sirija Sjeverna Koreja Šri Lanka Tadžikistan Tajland Turkmenistan Turska¹ Ujedinjeni Arapski Emirati Uzbekistan Vijetnam
Nepriznate ili djelomično priznate države	Abhazija (GRU) Južna Osetija (GRU) Pojas Gaze i Zapadna obala (IZR) Tajvan (KIN) Turska Republika Sjeverni Kipar (KIP)
Ostali teritoriji	Hong Kong³ Makao³
¹ Djelomično u Europi. • ² Smatra se i dijelom Oceanije. • ³ Posebna upravna regija NR Kine.

p r u Socijalističke i komunističke države
Sadašnje	Kuba • Laos • NR Kina • Sjeverna Koreja^a • Vijetnam
Bivše	DR Afganistan (1978 – 1992) • NSR Albanija (1946 – 1992) • NR Angola (1975 – 1992) • NR Benin (1975 – 1990) • NR Bugarska (1946 – 1990) • Čehoslovačka (1948 – 1990) • NDR Etiopija (1974 – 1991) • Grenada (1979 – 1983) • DNR Jemen (1967 – 1990) • SFR Jugoslavija (1945 – 1992) • Demokratska Kampućija (1975 – 1979) • NR Kampućija (1979 – 1993) • NR Kongo (1970 – 1992) • NR Mađarska (1949 – 1989) • NR Mongolija (1924 – 1992) • NR Mozambik (1975 – 1990) • DR Njemačka (1949 – 1990) • NR Poljska (1945 – 1989) • SR Rumunjska (1947 – 1989) • Ruska SFSR (1917 – 1922) • DR Somalija (1969 – 1991) • Sovjetski Savez (1922 – 1991) • DR Vijetnam (1945 – 1975)
Kratkotrajne	Pariška komuna (1871) • Sovjetska Republika Naissaar (1917 – 1918) • Finska Socijalistička Radnička Republika (1918) • Odeska Sovjetska Republika (1918) • Donjeck-Krivojroška Sovjetska Republika (1918) • Alzaška Sovjetska Republika (1918) • Slobodna Socijalistička Republika Njemačka (1918 – 1919) • Estonska radnička komuna (1918 – 1919) • Saksonski sovjet (1918 – 1919) • Latvijska SSR (1918 – 1920) • Litvansko-Bjeloruska SSR (1919) • Mađarska Sovjetska Republika (1919) • Muganska Sovjetska Republika (1919) • Bavarska Sovjetska Republika (1919) • Limerički sovjet (1919) • Besarabijska SSR (1919) • Slovačka Sovjetska Republika (1919) • Dalekoistočna Republika (1920 – 1922) • Horezmanska NSR (1920 – 1925) • Perzijska SSR (1920 – 1921) • Galicijska SSR (1920) • Buharska NSR (1920 – 1925) • Hunanski sovjet (1927) • Nghệ-Tĩnhski sovjet (1930 – 1931) • Kineska Sovjetska Republika (1931 – 1937) • SR Čile (1932) • Narodna vlada Fujiana (1933 – 1934) • Asturijska Socijalistička Republika (1934) • DR Finska (1939 – 1940) • Slobodna Grčka (1944) • NR Koreja (1945 – 1946) • Narodna vlada Azerbejdžana (1945 – 1946) • Republika Mahabad (1946) • PNK Sjeverne Koreje (1946 – 1948) • Privremena revolucionarna vlada Južnog Vijetnama (1969 – 1976) • Narodno revolucionarno vijeće Gambije (1981) • DR Jemen (1994)
^a Iako Sjeverna Koreja tvrdi da je njezino uređenje socijalističko, službena državna politika zasniva se na Kim Il-sungovoj ideologiji Juche, koja se ne izjednačuje s klasičnim marksizmom-lenjinizmom.