Polarna klima
Polarnom klimom naziva se klima koja vlada u polarnim područjima, područjima između polarnih krugova i polova. Karakterizira ju odsutnost toplih ljeta (ni jedan mjesec nema prosječnu temperaturu iznad 10 °C ili višu). Ljeti Sunce sja 24 sata dnevno (polarni dan), a zimi se gotovo uopće ne pojavljuje (polarna noć).
Prema Köppenovoj klasifikaciji, polarna klima ima dva tipa:
- EF - klima vječnog mraza; srednja temperatura najtoplijeg mjeseca jednaka ili niža od 0 °C, sve srednje mjesečne temperature su ispod 0 °C
- ET - klima tundre; srednja temperatura najtoplijeg mjeseca između 0 °C i 10 °C
Polarnu klimu odlikuje otsutnost drveća, a tlo može biti pokriveno ledenjacima ili biti trajno smrznuto. Više od 20 % površine pokriveno je tundrama.
Na Zemlji je Antarktika jedini kontinent s predominantnom klimom vječnog mraza (EF - "vječni" ledeni pokrov). Osim nekih izoliranih dijelova obale, i Grenland ima klimu tipa EF. Neka obalna područja Antarktike i Grenlanda koja nisu prekrivena "vječnim ledom", imaju samo malo manje ekstremnu (ET) klimu tundre.
Veći dio kopnene mase Euroazije, od krajnjih sjeveroistočnih obala Skandinavije pa prema istoku sve do Beringovog prolaza, veliki dijelovi Sibira i sjeverni dio Islanda također imaju klimu tundre. Veliki dijelovi sjevera Kanade i Aljaske imaju klimu tundre, koja na krajnjem sjeveru Kanade prelazi u EF, klimu "vječnog leda".
Krajnji jugoistok Južne Amerike (Ognjena zemlja) uz Drakeov prolaz i subantarktički otoci kao South Shetlandski i Falklandski otoci imaju ET ili tundra klimu s malim razlikama u temperaturi gdje ni jedan mjesec nije topliji od 10 °C.
U drugim dijelovima svijeta na mnogim planinama vlada klima gdje niti jedan mjesec nema prosječnu temperaturu iznad 10 °C ili više, no to je posljedica velikih visina, i taj tip klime naziva se alpskom. Postojanje polarne klime može se vidjeti i na drugim planetama, kao na primjer na Mars, gdje se razaznaju ledene "kape" na oba pola.
