Novi ljudi
"Novi ljudi" ili "Ljudi od 17. travnja" je bio termin u kontekstu društvene stratifikacije iz perioda Demokratske Kampućije, a kojim su se označavali stanovnici gradova koji su evakuirani 1975. godine te "proturežimski elementi" — profesori, umjetnici, intelektualci — iz bivših sustava. Režim je bio izrazito nepovjerljiv prema "novim ljudima" te ih je nazivao parazitima. Bili su potpuno obespravljeni te su se, ako ne bi bili pogubljeni, iskorištavali za težak prisilni rad, koji je trajao i po 10 sati dnevno. Nisu smjeli imati privatno vlasništvo, a porcije hrane što su ih dobivali bile su toliko sitne da bi ljudi mahom umirali od izgladnjivanja.
S druge strane, Crveni Kmeri su u svojoj ideološkoj stratifikaciji uspostavili i tzv. "stare ljude", koji su se još nazivali i "baznim ljudima". To su bili stanovnici ruralnih dijelova koji su potpali pod kontrolu Crvenih Kmera još prije preuzimanja vlasti 1975. godine, a u kojima su isti već ranije bili uspostavili društveni sustav koji će biti primjenjivan u periodu Kampućije. Za razliku od "novih ljudi", "stari ljudi" su uživali prilična prava, uključujući i aktivno te pasivno biračno pravo.
Ova društvena stratifikacija bila je sukladna ideološkoj ideji nulte godine, koju su Crveni Kmeri implementirali 1975. godine, a korištena je kao osnova za masovne progone i ubojstva u sklopu kambodžanskog genocida.