Kniva
Kniva (latinski: Cniva, 3. vijek) bio je gotski poglavica (čije ime znači "nož") poznat pod uspješnom pohodu na rimsku provinciju Meziju 250-251. Tadašnja rimska država je bila značajno oslabljena ekonomskim nedaćama, kao i političkom nestabilnošću i endemskim građanskim ratovima kasnije poznatim kao kriza 3. vijeka. To se odrazilo i na sposobnost rimske vojske da drži razna barbarska plemena izvan granica Carstva. Kniva je godine 250. iskoristio to što je najveći dio rimskih trupa sa donjeg toka Dunava bio povučen kako bi svom komandantu Deciju pomogao da 249. zbaci Filipa Arabljanina sa carskog prijestolja. Oko sebe je okupio ne samo gotska, nego i druga germanska i sarmatska plemena; vojska, koja je prema antičkim navodima brojala oko 300.000 ljudi, prešla je Dunav podijeljena u manje grupe; iako nije uspio napad na Marcijanopolis, Goti su uspjeli prodrijeti do Nikopolisa i staviti ga pod opsadu.
Tada se pokrenuo i Decije sa svojom vojskom. Kniva je tada odlučio napustiti opsadu Nikopolisa i okrenuti se Filipopolisu (današnji Plovdiv) smatrajući ga lakšom metom. Decijeve trupe, koje su ga gonile kroz teški planinski teren, ali ih je Kniva iznenada napao i nanio im poraz. Potom je stavio Filipopolis pod opsadu, u čemu mu je, prema nekim izvorima, pomogao lokalni guverner Tit Julije Prisk; grad je zauzet i tada je, prema antičkim izvorima, pobijeno oko 100.000 ljudi.
Decije je u međuvremenu pregrupirao svoju vojsku, uspio likvidirati manje gotske grupe te sa brojčano nadmoćnim snagama krenuo uhvatiti Knivu koji se sa plijenom pokušavao prebaciti na lijevu obalu Dunava. To mu je uspjelo kod gradića Forum Terebronii, ali je u bitci kod Abrita Kniva vješto koristio bolju mobilnost svojih snaga i močvarni teren kako bi Rimljanima nanio težak poraz u kome su poginuli Decije i njegov sin Herenije Etrurac. Novi rimski car Trebonijan Gal je sa Knivom započeo mirovne pregovore te se obavezao Gotima plaćati danak kako bi ih ubuduće odvratio od sličnih napada.
Kniva je tako postao prvi germanski, odnosno barbarski vladar koji je napao i opustošio rimsku teritoriju, a da za to nije snosio nikakve dugoročne negativne posljedice.
- Edward Gibbon, History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Chapter 10 Arhivirano 2006-09-10 na Wayback Machine-u.