Kmerska Republika
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg)
Kmerska Republika (kmerski: សាធារណរដ្ឋខ្មែរ Sathéaranakrâth Khmer) je bila proamerička vojna uprava u Kambodži koja je postojala od 1970. do 1975. godine. Kmerska Republika službeno je proglašena 9. listopada 1970. godine, malo manje od pola godine nakon što su Lon Nol i princ Sisowath Sirik Matak u državnom udaru svrgnuli princa Norodoma Sihanouka i preuzeli vlast u državi. Za vrijeme šestomjesečnog interregnuma, dakle od faktičnog pada monarhije do proglašenja republike, država je bila neformalno znana kao Država Kambodža.
Kmerska Republika bila je produkt višegodišnje frustracije kambodžanske desnice Sihanoukovom politikom prema komunistima, odnosno njegovom savezništvu sa Sjevernim Vijetnamom. I dok dobri odnosi s komunističkom Kinom nisu bili toliko problematični, isto kao ni Južni Vijetnam, Sjeverni Vijetnam je bio meta naglašene ideološke, ali i nacionalne netrepeljivosti. U jeku Vijetnamskog rata, pritisak Sjedinjenih Država također je postajao sve veći i dogodilo se da je i Sihanouk počeo mijenjati svoj stav prema Hanoiju, međutim bilo je prekasno. Iskoristivši njegovo izbivanje iz zemlje, pučisti su 18. ožujka 1970. godine u Narodnoj skupštini svrgnuli Sihanouka, a ubrzo nakon toga i proglasili republiku.
Kmerska Republika bila je blizak saveznik Sjedinjenih Država i Južnog Vijetnama te je sudjelovala u borbama u sklopu Vijetnamskog rata. To je savezništvo dovelo i do odobravanja dvaju serija američkih bombardiranja Kambodže, znanih kao operacije Menu i Freedom Deal, od 1969. do 1973. godine. Uz to, reorganizirana republikanska vojska (FANK), koja je nadišla slabašnu rojalističku vojsku od oko 35,000 trupa, bila je važan saveznik na terenu, a uz to je vodila i borbe s komunističkim gerilcima u sklopu Kambodžanskog građanskog rata. Ipak, FANK je unatoč američkoj podršci bila uvelike hendikepirana zbog korupcije i nedostatka kvalitetnog kadra.
Kadrovski problemi obilježili su i državnu politiku Kmerske Republike; naime, zbog izražene dominacije princa Sihanouka tokom 50-ih i 60-ih godina, godine 1970. bilo je vrlo malo iskusnih političara u Kambodži. Uz to, interni sukobi između Lon Nola i Sirika Mataka dodatno su destabilizirali ionako nestabilnu državnu vlast. Lon je tokom 1972. godine uspio ukloniti Sirika Mataka s pozicije te ga je efektivno poslao u kućni pritvor, a organizirao je i jedine predsjedničke izbore u historiji Kambodže. Uz to, potpisivanje Pariškog mirovnog sporazuma u siječnju 1973. je, činilo se, stabiliziralo i situaciju u Kambodži. Iako su kambodžanski komunisti bili prisiljeni pristati na sporazum, Crveni Kmeri su i dalje zadržali status pobunjenika i borbe su nastavljene već u veljači 1973. godine.
Nakon novih vojnih uspjeha Crvenih Kmera, FANK se raspao i režim u Phnom Penhu je upao u nove probleme. Lon je u travnju raspustio Narodnu skupštinu i organizirao Političko vijeće, koje će u narednom periodu vladati preko dekreta; u vijeću su, osim Lona, sjedili i povratnik Sirik Matak, Cheng Heng te In Tam. Vijeće je, ipak, ubrzo izgubilo svoju moć te je početkom 1974. godine Lon ponovo vladao kao diktator u zemlji. Crveni Kmeri su u ožujku zauzeli bivšu prijestolnicu Oudong, čije su stanovništvo protjerali (vladini dužnosnici i učitelji su strijeljani), a sam grad je uništen i zapaljen. Vladine snage će uskoro vratiti kontrolu nad gradom, međutim radilo se o kratkotrajnom uspjehu.
Konačna ofenziva Crvenih Kmera uslijedila je s dolaskom sušne sezone 1975. godine. Phnom Penh je ubrzo bio okružen, a pokušaji mirovnih pregovora uz strano posredovanje, kako bi se spriječio dolazak komunista na vlast, propali su još u organizacijskoj fazi. Dana 1. travnja 1975., Lon Nol podnosi ostavku i bježi iz zemlje, što za posljedicu ima i gotovo instantni raspad FANK-a. Crveni Kmeri su 17. travnja 1975. godine pobjedonosno ušli u Phnom Penh te su se u samo nekoliko dana krvavo obračunali s ostacima republinskog režima. Kratkotrajna Kmerska Republika je tako dokinuta, a na njezino mjesto je došla komunistička Demokratska Kampućija. Posljednja utvrda republikanskih snaga bio je hram Prasat Preah Vihear na sjeveru zemlje, a kojeg su Crveni Kmeri u konačnici zauzeli 22. svibnja iste godine.
