Prijeđi na sadržaj

Ernest Borgnine

Izvor: Wikipedija
Ernest Borgnine
glumac
Biografske informacije
Rođenje(1917-01-25)25. 1. 1917.
Hamden, SAD
Smrt08. 7. 2012. (dob: 95)
Los Angeles, SAD
SupružnikRhoda Kemins
(vj.1949-1958; razvod)
Katy Jurado
(vj.1959-1963; razvod)
Ethel Merman
(vj.1964-1965; razvod)
Donna Rancourt
(vj.1965-1972; razvod)
Tova Traesnaes
(vj.1973-2012; njegova smrt)
Profesionalne informacije
Zanimanjeglumac
Potpis

Ernest Borgnine (24. siječnja 1917. - 8. srpnja 2012.) je bio američki glumac, dobitnik Oscara, Zlatnog globusa i BAFTA-e, poznat po brojnim i zapaženim karakternim ulogama.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rani život

[uredi | uredi kod]

Borgnine je rođen kao Ermes Effron Borgnino u Hamdenu, Connecticut, kao sin Anne i Charlesa B. Borgninoa, koji su imigrirali u SAD iz Modene, Italija. Roditelji su mu se razveli kad je imao dvije godine, a on i majka su otišli živjeti u Italiju, ali pet godina poslije su se vratili u njegov rodni grad, gdje se i školovao.

Borgnine se 1935., nakon završene srednje škole, pridružio američkoj mornarici. Otpušten je 1941., ali se ponovno unovačio kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat i služio do 1945. (ukupno deset godina).

Glumačka karijera

[uredi | uredi kod]

Nakon pet godina lutanja, Borgnine je pohađao Randall School of Drama u Hartfordu, Connecticut. Nakon diplome se pridružio Barter Theatreu u Abingdonu, Virginia. Njegova prva uloga bila je ona gospodina Callera u Staklenoj menažeriji Tennesseeja Williamsa. 1949. je debitirao na Broadwayu u hit drami Harvey.

1951. se preselio u Los Angeles, gdje mu se karijera preokrenula nakon filma Odavde do vječnosti (1953.), u kojoj je glumio okrutnog narednika "Fatsa" Judsona koji vodi vojni logor i ismijava vojnika Angela Maggia (kojeg glumi Frank Sinatra). Nakon što Maggio završi u zatvoru zbog pijanstva na dužnosti, Fatso ga pretuče do smrti. Međutim, Fatso nakon toga pogiba u obračunu noževima s Maggiovim najboljim prijateljem, Robertom E. Lee Prewittom (Montgomery Clift). Status karakternog glumca stekao je nastupima u filmovima kao što su Johnny Gitara (1954.) i Loš dan u Black Rocku (1955.). 1955. je nastupio u filmskoj verziji televizijske drame Marty, a uloga mu je donijela Oscar za najboljeg glavnog glumca. Kasnije se pojavio u mnogim filmovima, nekad u glavnim, ali puno češće u sporednim ulogama.

Neki od njegovih kasnijih filmova su Vikinzi, Feniksov let (1965.), Dvanaestorica žigosanih (1967.), Divlja horda (1969.), Posejdonova avantura (1972.) i Crna rupa (1979.).

Od 1962. do 1966. je nastupao u popularnom televizijskom sitcomu McHale's Navy, za koju je 1963. bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji.

Za doprinos filmu je dobio i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. 1996. je primljen u Kuću slavnih vestern glumaca.

Iste godine je putovao po Sjedinjenim Državama u autobusu kako bi se susreo s obožavateljima i obišao zemlju. Put je bio predmet dokumentarca iz 1997., Ernest Borgnine on the Bus.

Privatni život

[uredi | uredi kod]

Borgnine se ženio pet puta.

  1. Rhoda Kemins (1948.-1959.), koju je upoznao u mornarici; Imaju jednu kćer, Ginu.
  2. Glumica Katy Jurado (1959.-1963.)
  3. Pjevačica Ethel Merman (1964.): brak je trajao samo nekoliko mjeseci.
  4. Donna Rancourt (1965.-1972.), s kojom je dobio sina, Christophera, i kćer, Sharon.
  5. Tova Traesnaes (1972.- 2012.), norveška poslovna žena s kojom je ostao do smrti.

Filmografija

[uredi | uredi kod]

Televizijski nastupi

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  • „"Ernest Borgnine"”. Biographies in Navy History. Naval Historical Center, Department of the Navy. 8. 03. 2008.. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-03. Pristupljeno 23. 03. 2008. 

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]
Nagrade i postignuća
Prethodi:
Marlon Brando
za On the Waterfront
Nagrada NYFCC za najboljeg glumca
1955
za Marty
Slijedi:
Kirk Douglas
za Lust for Life