Prijeđi na sadržaj

Divizija

Izvor: Wikipedija
Standardni NATO simbol za pješadijsku diviziju

Sastavljena je od nekoliko regimenti ili brigada. Po pravilu, brojna jačina divizije je od 10.000 do 30.000 vojnika. U ratnim uslovima djeluje decentralno i samostalno.[1][2]

Divizija je naziv za najveću taktičku vojnu jedinicu u mnogim vojskama, ali koja također može obavljati i zadatke strateškog značaja.

Postoji u sva tri glavna roda oružanih snaga - u kopnenoj vojsci, ratnom zrakoplovstvu i mornarici, ali se najčešće koristi u kopnenoj vojsci.

U kopnenoj vojsci se obično sastoji od 3-5 pukova, odnosno 3-4 brigade, te broji između 10.000 i 20.000 ljudi. Komandira joj oficir u rangu generala, odnosno general-major, general-potpukovnik ili divizijski general. Ponekad djeluje u sklopu korpusa. Namjenski podijeljena (brdska, udarna itd.), može biti motorizirana, oklopna, djelimično motorizirana ili pješadijska.[3]

Divizije je prvi put uvela Francuska za vrijeme revolucionarnih ratova, a tada su je usvojile sve države. Dugo vremena se vojna moć neke države mjerila brojem divizija. U posljednje vrijeme se koncept divizije napušta u prilog brigada.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. https://www.znaci.org/00003/591.htm Kleut P.: Partizanska taktika.
  2. „Division Artillery returns to the Army”. DVIDS. 23 July 2014. Pristupljeno 17 September 2014. 
  3. Čišić A. (1974): Vojna enciklopedija. Redakcija vojne enciklopedije, Beograd.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Van Creveld, Martin (2000). The Art of War: War and Military Thought. London: Cassell. ISBN 0-304-35264-0. 
  • Grey, Jeffrey (2008). A Military History of Australia (3rd izd.). Melbourne, Victoria: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-69791-0. 
  • Johnston, Mark (2007). The Australian Army in World War II. Elite. Martin Windrow (consultant editor). Oxford: Osprey Publishing. ISBN 978-1-84603-123-6. 
  • Jones, Archer (2000). The Art of War in the Western World. University of Illinois Press. ISBN 0-252-06966-8. 
  • Keogh, Eustace (1965). South West Pacific 1941–45. Melbourne, Victoria: Grayflower Publications. OCLC 7185705. 
  • Palazzo, Albert (2002). Defenders of Australia: The 3rd Australian Division 1916–1991. Loftus, New South Wales: Australian Military Historical Publications. ISBN 1-876439-03-3. 
  • Der Feldzug von 1866 in Deutschland. Anlagenband. Redigiert von der kriegsgeschichtlichen Abteilung des Großen Generalstabes. Mittler, Berlin 1867, Anlage 28.
  • Hein: Das kleine Buch vom Deutschen Heere. Ein Hand- und Nachschlagebuch zur Belehrung über die deutsche Kriegsmacht. Nach den neuesten Bestimmungen bearbeitet. Lipsius & Tischer, Kiel u. a. 1901, (Reprint: Weltbild-Verlag, Augsburg 1998, ISBN 3-8289-0271-5).
  • Histories of the two hundred and fifty-one divisions of the German Army which participated in the war (1914–1918). Compiled from records of intelligence section of the General Staff, American expeditionary forces, at general headquarters, Chaumont, France, 1919. Government Printing Office, Washington DC 1920 (Nachdruck. London Stamp Exchange, London 1989, ISBN 0-948130-87-3).
  • Hew Strachan: European Armies and the Conduct of War. Routledge, London u. a. 1992, ISBN 0-415-07863-6.
  • Christoph Rass: „Menschenmaterial“. Deutsche Soldaten an der Ostfront. Innenansichten einer Infanteriedivision 1939–1945 (= Krieg in der Geschichte. Bd. 17). Schöningh, Paderborn u. a. 2003, ISBN 3-506-74486-0 (Zugleich: Aachen, Rheinisch-Westfälische Technische Hochschule, Dissertation, 2001).

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]