Međunarodni praznik rada
| Međunarodni praznik rada | |
 Najraširenija ilustracija prosvjeda u Chicagu 1. svibnja 1896. godine. | |
| Ustanovljen | 1889., odlukom Druge internacionale |
|---|---|
| Obilježava se u | međunarodni praznik |
| Nadnevak | 1. svibnja |
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.[1]
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.[1]
U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".[1]
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.[1]
U Jutarnjem listu 1. svibnja 1913. godine o proslavi Praznika rada piše:
»Proslava 1. svibnja. Kao što svake godine, tako će i danas radničtvo socijalno-demokratske stranke proslaviti svoj dan 1. svibnja. Na Ciglani će se sakupiti svi radnici i krenuti u povorci Primorskom ulicom, Ilicom, Marije Valerije ulicom,
Zrinjevcem i Kukovićevom ulicom do vrta „Kola", gdje će se održati javna skupština s ovim dnevnim redom: Značaj proslave 1. svibnja i radničtvo. Poslije podne u 4 sata počinje u zagrebačkoj pivovari velika pučka zabava uz sudjelovanje vatrogasne glazbe i radničkog pjevačkog družtva „Jednakost".«S vremenom su i proslave praznika rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom pa čak i tenkovima. Potpunu degradaciju praznik rada doživio je uključenjem vojnih parada u proslave čime se i u toj prigodi izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile kao dekoracija režimu. Unatoč svemu, 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.[1]
U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj izglasovanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada.[4] Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada.[5]
Prema Jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik, u hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu.[6] Tako je 1. svibnja neradni praznik u Hrvatskoj.
U hrvatskome jeziku, uz Prvi svibanj, još je raširen i naziv iz prethodnog jugoslavenskog povijesnog razdoblja, Prvi maj.[7]
- Karanfil
- Međunarodna organizacija rada
- Blagdani i spomendani u Hrvatskoj
- Blagdani i spomendani Hrvata Bosne i Hercegovine
- Sveti Josip Radnik
- ↑ a b c d e HRT - Na današnji dan Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. kolovoza 2014. (Wayback Machine) 1. svibnja - Blagdan rada
- ↑ https://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=ee7d691d-ccf5-4ca4-9c07-7ec46bde76a9
- ↑ https://dnc.nsk.hr/Viewer.aspx?id=e56532c1-6816-4543-86ae-02712c0bc297&y=1913&m=5&d=1 (pristupljeno 1. svibnja 2013.)
- ↑ Zakon o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj
- ↑ Zakon o izmjenama i dopuni zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj
- ↑ Jezični savjeti[neaktivna poveznica] Blagdan / praznik
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija Prvi svibanj ili Prvi maj
- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi 1. svibnja |
- Mrežna mjesta
