Prijeđi na sadržaj

Ksi barion

Izvor: Wikipedija
Oktet lakih bariona sa spinom 1/2.

Ksi barion, xi barion ili ksi-čestica je barion koji spada u obitelj subatomskih čestica hadrona, koje imaju simbol Ξ i mogu imati električni naboj Q od +2 e, +1 e, 0 ili −1 e, gdje je e elementarni naboj. Kao i svi normalni barioni sadrže 3 kvarka. Ksi barioni sadrže posebno jedan kvark iz prve generacije (gornji ili donji kvark) plus još 2 masivna kvarka: bilo strani kvark, čarobni kvark ili kvark ljepote (dubinski kvark). Povijesno se nazivaju kaskadnim česticama zbog nestabilnog stanja: oni se brzo raspadaju u lakše čestice kroz lančanu reakciju.[1] Grupa znanstvenika iz Manchestera je 1952. otkrila nabijeni ksi barion u pokusima s kozmičkim zrakama.[2] Prvo otkriće neutralnog ksi bariona bilo je u laboratoriju Lawrence Berkeley 1959.[3] Također je primijećen kao proizvod (kćer) raspada omega bariona-) uočenog u Nacionalnom laboeatoriju Brookhaven 1964.

Barioni

[uredi | uredi kôd]

Barion (grč. βαρύς: težak + [elektr]on) je subatomska čestica polucijeloga spina, podvrsta hadrona (kao na primjer proton, neutron, lambda barion ili lambda-čestica, sigma barion ili sigma-čestica, ksi barion ili ksi-čestica, delta barion ili delta-čestica i omega barion ili omega-čestica).[4] Barioni su fermioni na koje djeluje jaka nuklearna sila, ili drugim riječima hadroni polucjelobrojnog spina. To su su mješovite čestice sačinjene od 3 kvarka, za razliku od mezona, koji se sastoje od jednog kvarka i jednog antikvarka. I barioni i mezoni su hadroni, čestice sačinjene samo od kvarkova i/ili antikvarkova. Naziv barion dolazi iz grčkog βαρύς (barys), što znači "težak", jer se prije vjerovalo da imaju veće mase od drugih tvarnih čestica.

Svojstva bariona

[uredi | uredi kôd]
Svojstva bariona
Barion Oznaka Kvarkovska
građa
Električni
naboj Q/e
Masa m
(MeV/c²)
Vrijeme
poluraspada
Spin Izospin
Proton p uud 1 938,3 stabilan 1/2 1/2
Antiproton p uud - 1 938,3 1/2 - 1/2
Neutron n udd 0 939,6 880 s 1/2 - 1/2
Antineutron n udd 0 939,6 1/2 1/2
Lambda barion Λ0 uds 0 1 115,7 2,6 ∙ 10–10 s 1/2 0
Sigma barion Σ+ uus 1 1 189,4 8 ∙ 10–11 s 1/2 1
Sigma barion Σ0 uds 0 1 192,6 7,4 ∙ 10–20 s 1/2 1
Sigma barion Σ- dds - 1 1 197,45 1,5 ∙ 10–10 s 1/2 1
Ksi barion Ξ0 uss 0 1 314,86 2,9 ∙ 10–10 s 1/2 1/2
Ksi barion Ξ- dss - 1 1 321,71 1,6 ∙ 10–10 s 1/2 1/2
Delta barion Δ++ uuu 2 1 232 5,6 ∙ 10–24 s 3/2 3/2
Omega barion Ω- sss - 1 1 672,45 8,2 ∙ 10–11 s 3/2 3/2

Hiperoni

[uredi | uredi kôd]

Hiperon (grč. hiper: preko, iznad + [elektr]on) je subatomska čestica građena od 3 kvarka od kojih je barem jedan čudni (strani, s-kvark), a druga dva mogu biti obični kvarkovi koji čine protone i neutrone: gornji (u-kvark) i donji (d-kvark). Hiperoni su otkriveni u razdoblju od 1947. do 1964. Nazivani su po grčkim slovima: lambda hiperon (Λ0), 3 sigma hiperona (Σ+, Σ0 i Σ), 2 ksi hiperona (Ξ0 i Ξ) i 1, posljednji otkriveni, omega hiperon (Ω). Imaju polucjelobrojni spin i pridržavaju se Fermi-Diracove statistike. Međudjeluju jakom nuklearnom silom. Njihovo je vrijeme poluraspada oko jedne desetinke nanosekunde, a najčešće se raspadaju na lakše hiperone, protone, neutrone i mezone (na primjer Ω → Ξ0 + π ili pion, Ξ0 → Λ0 + π0, Λ0 → p+ ili proton p+ + π, Σ+ → n0 ili neutron + π+). Svaki od 7 hiperona ima odgovarajuću antičesticu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. R. Nave. The Xi Baryon. HyperPhysics. Pristupljeno 4. travnja 2013.
  2. R. Armenteros. 1952. The properties of charged V-particles. Philosophical Magazine. 43 (341): 597. doi:10.1080/14786440608520216
  3. L. W. Alvarez. 1959. Neutral Cascade Hyperon Event. Physical Review Letters. 2 (5): 215. Bibcode:1959PhRvL...2..215A. doi:10.1103/PhysRevLett.2.215
  4. barion, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, preuzeto 6. travnja 2020.