Niniva

Bronzani lav iz Ninive

Niniva (akad. Ninua; heb. Ninive) je bila glavni grad Asirije u zadnjih nekoliko decenija asirskog carstva. Kroz cijelu asirsku historiju bila je, uz Ašur, Kalah i Arbelu, jedan od najznačajnijih gradova.

Smještaj

Niniva je danas dio grada Mosula, koji je drugi grad po veličini u Iraku, a nalazi se na istočnoj obali Tigrisa, tek nekoliko kilometara nizvodno od Kurdskog gorja. Savremeni Mosul proširio se i duž zapadne obale rijeke. Ovo je područje bilo pogodno za stvaranje značajnog naselja, budući da riječ o poljoprivredno bogatom kraju. Trgovačka prednost Ninive bila je u tome što se nalazila na putu koji je uz Tigris spajao sjever i jug, te u blizini puta koji je, slijedeći južne obronke Kurdskoga gorja, spajao istok i zapad.

Izgled i arheološka istraživanja

Restaurirana Adad kapija

U vrijeme svog uspona, grad je obuhvatao područje površine otprilike 12,5 km, a unutar njega nalazile su se dvije utvrde koje se danas nazivaju Kujundžik i Nebi Junus, a dijeli ih rijeka Hosr. Samo je područje Kujundžika moglo biti detaljno istraženo, budući da se na Nebi Junusu nalazi svetište proroka Jone (odatle i ime Nebi Junus, što na arapskom znači »Prorok Jona«), pa ga savremeni arheolozi gotovo nisu mogli ni taknuti.

Ozbiljnija istraživanja u Ninivi počela su sredinom 19. vijeka, a vršili su ih francuski i britanski arheolozi, a kasnije su se u iskapanja uključile i druge zemlje, kao i sami irački arheolozi. Ipak, za razliku od Ašura i Kalaha, istraživanja u Ninivi uvijek su bila isprekidana i povremena. Usprkos tome, tamo je krajem 19. vijeka nađena Asurbanipalova biblioteka, koja predstavlja najznačajniji izvor za historiju i kulturu Asirije. Danas su ti nalazi pohranjeni u British Museumu.

Historija

Historija Ninive je sastavni dio historije Asirije. Glavno božanstvo i zaštitnica grada bila je Ištar, božica ljubavi i rata, koja je ujedno bila i zaštitnica Arbele. Mjesto je bilo naseljeno već u prahistoriji, međutim ništa nije poznato o njegovoj historiji sve do sredine 3. milenija p. n. e. (oko 2400. p. n. e.), kad je Niniva došla pod političku kontrolu akadskih kraljeva s juga, te je zabilježeno da je jedan od tih kraljeve, Maništušu (oko 2269.-2255. p. n. e.) obnovio Ištarin hram.

Sljedeći put Niniva je imala značajniju ulogu u historiji u doba Šamši Adada I. (oko 1813.-1781. p. n. e.), koji je također obnovio Ištarin hram, a u svom natpisu spomenuo i djelo Maništušuovo. Osim u ta dva perioda u kojima su Ninivom gospodarili strani vladari, ona je bila nezavisan grad-država bez značajnijih političkih veza sa ostalim gradovima središnjeg dijela Asirije.

Sredinom 2. milenija p. n. e. Niniva je došla pod vlast kraljevstva Mitani, a potom su je preuzeli vladari Ašura. Bio je to početak stvaranja Asirija, a od kraljevanja Ašur Ubalita I. (1363.-1328. p. n. e.) Niniva je, zajedno s ostalim gradovima središnje Asirije, smatrana sastavnim dijelom asirske zemlje.

U vrijeme Srednjeg asirskog carstva, asirski veliki kraljevi poduzimali su opsežne građevinske radove u gradu, uvijek pokazujući naročitu pažnju hramu božice Ištar. S istom su politikom nastavili i kraljevi Novoasirskog carstva.

U 7. vijeku Niniva je, Sanheribovom (704-681. p. n. e.) odlukom, postala prijestolnicom Asirije. Istovremeno u gradu je počeo i veliki program obnove i izgradnje. Sanherib je tako dao izgraditi veličanstvenu palaču, te svečanu ulicu koja je središtem grada vodila od palače prema mostu preko Tigrisa. Njegovi graditelji ostvarili su složeni sistem vodovoda i kanala kako bi u grad doveli vodu i omogućili navodnjavanje kraljevskih vrtova. Usto, grad je opasan velikim zidinama sa nekoliko utvrđenih vrata, čiji ostaci su još vidljivi.

Pojednostavljena skica zidina Ninive

Niniva je ostala prijestolnica Asirije, sve do pada carstva i samog grada (612. p. n. e.) pod vlast Medijaca i Babilonaca.

U Bibliji

Većina biblijskih mjesta koja spominju Ninivu, odnose se na period kad je bila prijestolnica Asirije. Uz njih, tu je i izvještaj iz Knjige Postanka, koji govori o Nimrodu i njegovim gradovima, među kojima se spominje i Niniva. Za biblijske pisce ovaj grad uvijek je sjedište najvećeg neprijatelja kraljevstava Jude i Izraela, a proroci spominju njen pad (usp. Sef 2,13). Niniva je u središtu zanimanja knjige Jonine, pa se stoga u tom mjestu i nalazi svetište ovog proroka.