Bosiljak
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Bosiljak | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Lamiales |
| Porodica | Lamiaceae |
| Rod | Ocimum |
| Vrsta | O. basilicum |
| Dvojno ime | |
| Ocimum basilicum Linnaeus | |
Bosiljak (latinski: ocimum basilicum; od grčkog basileus – kraljevski) jest začinska biljka iz porodice usnatica.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60 cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5 cm dugi i do 3 cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate od juna do septembra. Na 2,5 mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2 mm dug i omotan uvećanom čašicom.
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Biljka potiče sa tropskih područja, od Srednje Afrike do Jugoistočne Azije[1] tj. indijskog potkontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XII stoljeća. U SAD-u najviše se uzgaja u Kaliforniji. Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u italijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.
Hemijski sastav
[uredi | uredi izvor]Bosiljak sadrži u velikom procentu eterična ulja (linalol, estragol ili campher). U listovima ima ugljičnih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina (oleanol i ursol).
Narodno vjerovanje
[uredi | uredi izvor]Po kršćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Simon, James E (23. 2. 1998). "Basil". Center for New Crops & Plant Products, Department of Horticulture, Purdue University, West Lafayette, IN. Arhivirano s originala, 2. 5. 2017. Pristupljeno 22. 1. 2018.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Bosiljak na Wikimedia Commonsu
 | ||
Nedovršeni članak Bosiljak koji govori o kulinarstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.