Jabgu
Jabgu, džabgu ili yabgu (staroturkijski: 
, yabγu,[1] tradicionalni kineski: 葉護, pojednostavljeni kineski: 叶护, Jabgu, Djabgu je državna titula u turkijskim/turskim državama, koja otprilike odgovara potkralju. Ona je sa sobom donosila autonomiju različitog opsega, a podložnost centralnoj vlasti oličenoj u kaganu je varirala od potpune političke subordinacije do stvarne nezavisnosti.
Titula jabgua se tradicionalno davala drugom najvišem članu vladajuće klana (Ashina), pri čemu je prvi član bio sam kagan. Jabgu je najčešće bio mlađi brat kagana ili predstavnik nove generacije Shad (princ po krvi). Mahmud Kashgari je opisao titulu jabgu kao "dva mjesta ispod kagana", smatrajući shada višom.[2]
Kako se država decentralizirala i dezintegrirala, jabgu je dobivao sve više vlasti, i historijski izvori navode niz nezavisnih država čiji je vrhovni vladar nosio titulu "jabgu". Primjer je država Oguz Yabgu u Srednjoj Aziji, nastala nakon raspada Drugog Turkijskog kaganata 840-ih. Još jedan primjer je Karluk Yabgu, poglavar Karlučkog plemenskog saveza koji je 766. osvojhio Suyab u oblasti Jeti-su, a od čega je nastala moćna karakanidska država.[3]
- ↑ Ethno Cultural Dictionary, TÜRIK BITIG
- ↑ Golgen P.B., "Khazar studies", Budapest, Vol. 2, 1980, pp. 188-190, ISBN 963-05-1548-2
- ↑ W. Barthold, "Four Studies In History Of Central Asia", Leiden, E. J. Brill, 1962, Vol.1 p.87