Mikro-valovi
Mikro-valovi su dio EM spektra kao dio radijskog spektra, ali ipak se navodi odvojeno od njega. Ti valovi su poznati i pod imenom radarski valovi. Područje mikrovalnog spektra obuhvaća valne dužine od 1 mm (milimetara) do 30 cm (centimetara) odnosno frekvencije od 1 GHz do 300 GHz (gigaherca; 1 GHz = 1×109 Hz).
Postojanje mikro-valova predvidio je 1864. James Clerk Maxwell u svojim formulama. Heinrich Rudolf Hertz prvi je dokazao njihovo postojanje sa napravom koja je detektirala i odašiljala mikro-valove na UHF (ultra visoke frekvencije) području. Praktična upotreba počela je u 20. vijeku, točnije 1931. godine.
Naziv | Frekvencija |
---|---|
L pojas | 1 do 2 GHz |
S pojas | 2 do 4 GHz |
C pojas | 4 do 8 GHz |
X pojas | 8 do 12 GHz |
Ku pojas | 12 do 18 GHz |
K pojas | 18 do 26.5 GHz |
Ka pojas | 26.5 do 40 GHz |
Q pojas | 30 do 50 GHz |
U pojas | 40 do 60 GHz |
V pojas | 50 do 75 GHz |
E pojas | 60 do 90 GHz |
W pojas | 75 do 110 GHz |
F pojas | 90 do 140 GHz |
D pojas | 110 do 170 GHz |
Mikro-valovi se danas koriste u mikrovalnoj peći, mobilnoj telefoniji (GSM npr. radi i na 1,9 GHz; WLAN, Bluetooth), astronomiji, komunikacijskim satelitima i radarima. Područja oko frekvencija 800 MHz, 2,45 GHz i 13 GHz su slobodna za različite primjene u industriji, znanosti i medicini (ISM band). Antene se na mikrovalne uređaje obično spajaju pomoću valovoda, jer gubitak snage s porastom frekvencije u koaksijalnom kabelu postaje prevelik.