Epir
Epir u 20. stoljeću, podijeljen između Grčke i Albanije.
Siva: približna površina Epira u antici; Naračasta: Grčka periferija Epir; Zelena: približna površina najveće koncentracije Grka u sjevernom Epiru, početak 20. stoljeća[1] Crvena isprekidana linija: teritorij Autonomne Republike Sjeverni Epir (1914.). |
Epir je povijesna i zemljopisna regija, danas podijeljena između Albanije i Grčke.
U antičko doba Epir je obuhvaćao čitavu zapadnu obalu Grčke, na sjeveru od Korintskog zaljeva, uključujući i južnu polovinu današnje Albanije.
Naziv pokrajine potekao je od grčke riječi Ἤπειρος Epeiros, što znači kopno.[2]
Područje Epira naseljeno je još od paleolitika. Tijekom 2. tisućljeća pr. Kr. doseljavaju se Dorani koji na teritoriji Epira osnivaju državnu tvorevinu.
Epir je za vrijeme Trećeg makedonskog rata, uvučen u sukob između Makedonaca i Rima te je naposljetku 146. pr. Kr. potpao pod Rimljane.
U ranom srednjem vijeku dio je Bizantskog Carstva, da bi 1204. godine, nakon osnivanja Latinskog Carstva u Carigradu, 1205. u Epiru bila osnovana despotovina pod vlašću bizantske dinastije Angela.
Tijekom 14. stoljeća obnovljeno Bizantsko Carstvo pripojilo je epirsku despotovinu matičnom teritoriju. Poslije kraće vlasti Dušanove Srbije, Epir je u 15. stoljeću pao pod tursku vlast.
Oslobađanjem od Turaka 1881. i odlukom Londonske konferencije 1913. godine, južni Epir sjedinjen je s oslobođenom Grčkom, a sjeverni je pripao novoosnovanoj Albaniji.
- ↑ Following G. Soteriadis: “An Ethnological Map Illustrating Hellenism In The Balkan Peninsula And Asia Minor” London: Edward Stanford, 1918. File:Hellenism in the Near East 1918.jpg
- ↑ Opća enciklopedija, str. 595.
- Opća enciklopedija, sv. II, Zagreb, 1977.