Izvorni kôd stranice Skiti

[[Datoteka:Scythia-Parthia 100 BC.png|300px|mini|Područje koje su naseljavali Skiti u 1. vijeku p. n. e. (obojeno narandžasto)]]
'''Skiti''' ({{Jez-ru|Σκύθες, Σκύθοι}}) su nomadski narodi i plemena [[Iranski narodi|iranskog]] porijekla koji u 8. i 7. vijeku p. n. e. migrirali iz centralne [[Azija|Azije]] na područje čiji je centar bila  današnja [[Ukrajina]]. Na tom su području osnovali tzv. Skitsko kraljevstvo ([[Skitija]]) koje se prostiralo od [[Dunav]]a na zapadu pa do granica [[Kina|Kine]] na istoku. Vladavina ovog naroda održala se negdje do 2. vijeka p. n. e. Bili su veoma vješti nomadski jahači, a kako nisu imali svoje vlastito pismo većinu podataka o njima potječe od drugih naroda. Najviše podataka o Skitima nalazimo u djelima grčkih pisaca a pogotovo u [[Herodot]]ovom djelu [[Historija]] koje potiče iz 5. vijeka p. n. e. Poznavali su [[stremen]] i [[laso]] a kao i [[Sarmati]] pili su uzavrelo kobilje mlijeko, "[[kumys]]". [[Grci]] koji su ih nazivali barbarima trgovali su sa njima u 7. vijeku p. n. e. prodajući im [[vino]] i drugu robu. Poznato je da su u istom vijeku upali na područje gornje [[Mezopotamija|Mezopotamije]] i u [[Sirija|Siriju]] i u 4. vijeku na [[Balkan]] te da su ratovali i sa [[Perzijanci]]ma. Uništio ih je [[Aleksandar Veliki]] 325. godine p. n. e., na svom pohodu ka [[Indija|Indiji]]. U periodu poslije toga   protjerani su i s Balkana. Na području današnje [[Rusija|Rusije]] su ih u 2. ili 1. vijeku  p. n. e. zamijenili [[Sarmati]].

== Ime ==

[[Herodot]] u svom djelu ''Historija'' daje opis ovog naroda i naziva ih ''Skolotoi''. U istom djelu Herodot spominje da su ih tim imenom nazivali i drevni [[Perzijanci]] pa je vjerovatno grčki naziv za Skite ''Skythēs'' izveden iz istog imena, ili ''Skuδa''- (gdje Herod nepoznati glas [ð] mijenja s Λ; dok -toi predstavlja istočnoiransku množinu nastavka -ta). Ova riječ u izvornom značenju je označavala "strijelca", a izvedena je od indoevropskog korijena ''skeud-'' u značenju "bacati, pucati".

[[Sogdijanci]] su svoje ime - ''Swγδ'', najvjerovatnije izveli iz istog korijena (''*Skuδa > *Suγuδa'' s anaptičkim glasnikom). Ime postoji i u [[Asirski|asirskom jeziku]] u obliku ''Aškuzai'' ili ''Iškuzai'' ("Skit"). Što je možda bio izvor biblijskom [[Hebrejski|hebrejskom]] nazivu ''Aškenaz'' (izvorno ''*אשכוז'' ’škuz se pogrešno čita kao ''אשכנז'' ’šknz), što je bio kasniji [[Židovi|židovski]] naziv za [[Germani|germanska]] područja [[Srednja Evropa|srednje Evrope]] i skupni naziv za židove koji su živjeli na tim područjima - ''Aškenazi'' ("[[Nijemci]]") koji su sebe tada nazivali [[Teutonski viteški red|Teutoncima]] ili Vendelima.

== Historija ==
[[Datoteka:AzesIITriratna.jpg|mini|300px|Srebreni novac kralja [[Azes II.|Azesa II.]] (oko 35. p. n. e.-12. p. n. e.) s [[Budizam|budističkim]] simbolom [[triratna|triratne]] u lijevom polju stražnjeg dijela kovanice.]]
Herodot je prvi dao detaljan opis Skita. Također navodi da se narod Skiti sastoje od plemena: Auchatai, Katiaroi, Traspiansi i Paralatai ili "kraljevski Skiti." 512. godine p. n. e. [[Darije I|Darije Veliki]], vladar Perzije prelazi rijeku [[Dunav]] i napada Skite.

Od 5. do 3. vijeka p. n. e. Skiti su kao narod prosperirali. Za vrijeme Herodota Skiti su već naseljavali područja od današnje [[Rumunija|Rumunije]] i [[Bugarska|Bugarske]] preko stepa [[Ukrajina|Ukrajine]] do bazana rijeke [[Don]]. Rijeka Don, tada poznata pod nazivom Tanaïs, je služio kao glavni trgovački put te su Skiti ojačali zahvaljujući kontroli trgovine robljem koja se odvijala od sjevera [[Grčka|Grčke]] preko crnomorskih luka Olbia, Chersonesos, Cimmerian Bosporus, and Gorgippia. Također je porasla proizvodnja pšenice i kukuruza, kao i napredak u proizvodnji sira i uzgoju ovaca.

Grčki historičar [[Strabon]] izvještava da je kralj [[Ateas]] pod svojom vlašću ujedinio skitska plemena koja su živjela na području između rijeke [[Dunav]] i močvare koja se nalazila pri ušću rijeke [[Don]] u [[Azovsko more]]. Širenje njegovog uticaja prema zapadu ga je dovelo u sukob s makedonskim vladarom [[Filip II Makedonski|Filipom II Makedonskim]] koji je izveo vojnu akciju protiv Skita 339. godine p. n. e. Ateas je poginuo u toj bici, a njegovo carstvo se poslije toga raspada. U periodu nakon tog poraza,  Kelti su potisnuli Skite s Balkana. 329. godine p. n. e. [[Aleksandar Veliki]] je u bici kod Jaxartesa porazio Skite, nakon čega su Skiti priznali vrhovnu vlast Makedonaca. Za vrijeme historičara Strabona (prvo desetljeće nove ere), Krimski Skiti su osnovali novo carstvo koje se prostiralo donjeg toka rijeke [[Dnjepar]] do poluostrva [[Krim]]. Kraljevi Skilurus i Palakus su vodili ratove s [[Mitridat Veliki|Mitridatom Velikim]] za kontrolu Krimskog primorja. Njihov glavni grad, [[Neapolis]] se nalazio u blizini današnjeg [[Simferopol]]a kojeg su [[Goti]] uništili polovinom 3. vijeka.
== Arheologija==
[[Datoteka:Фрагменты Пекторали.jpg |mini|Zlatna [[Skit]]ska ogrlica, druga polovina 4. vijeka p. n. e.]]
Arheološki nalazi vezani za narod Skite se uglavnom odnose na pronađene Kurganske grobnice, kao i pronađene predmete napravljene od zlata, svile kao i ostaci dijelova životinja pa čak i pronalazaka sumnjivih ljudskih žrtava.<ref>Hughes, Dennis. (1991) ''Human Sacrifice in Ancient Greece.'' Routledge pp. 10, 64-65, 118.</ref><ref>Baldick, Julian. (2000) ''Animals and Shaman: Ancient Religions of Central Asia.'' I.B. Tauris. pp.35–36.</ref>

Pojedine grobnice pronađene na području Arzhan i Tuva datiraju iz 9. i 8. vijeka p. n. e.

Prema arheolozima mogu se razlikovati tri arheološka razdoblja drevnih skita:

* prvo razdoblje – period prije Skita i period samog početka prebivanja Skita na tom području (period između 9. i polovine 7. vijeka p. n. e.)
* drugo razdoblje - rana epoha Skita (od 7. do 6. vijeka p. n. e.)
* treće razdoblje  - klasična epoha Skita (od 5. do  4. vijeka p. n. e.)

== Etnografske osobine ==
[[Datoteka:PazyrikHorseman.JPG|mini|200px|Konjanik iz Pazyryka u Sibiru. Čuva se u [[Ermitaž]]u, [[Sankt Peterburg]]]]
Skiti su prvi nomadski narod koji se pojavio na stepi kao narod sa vještim jahačima, na [[konj]]ima, i bez [[sedlo|sedla]]. Njihova velika vještina u jahanju uskoro će biti prihvaćena od susjednih naroda sa kojima su došli u kontakte. Služili su se i volovskim zapregama na kojima su prenosili svoje [[šator]]e prilikom čestih seoba. Herodot spominje da su Skiti nosili visoke kape i hlače izrađene od tkanog pamuka, vlakana konoplje ili kože. 
[[Datoteka:Warrior of Scithians.png|mini|Skitski ratnik]]
Arheološka nalazišta u [[Pazyryk]]u na rijeci [[Bolshoy Ulagan]] otkrivaju skitske grobove iz 5. vijeka  p. n. e. a pronađeni su pod naslagama leda, gdje se organski material sačuvao u vrlo dobrom stanju. Pazyryk se nalazi u suhoj dolini u [[Kazahstan]]u, a sastoji se od 5 velikih i devet malih grobnih humaka koji datiraju iz vremenu između 5. i 3. vijeka p. n. e. Oni su najvažniji izvor podataka o Skitima prije njihove migracije u zapadnu Aziju i Evropu. Arheološka nalazišta kod Pazyryka daju najveći broj gotovo u potpunosti očuvanih odjevnih predmeta Skita. Na pojedinim arheološkim područjima Ukrajine, Rusije i Kazahstana postoje vizuelni prikazi tih odjevnih predmeta. Također kod Pazaryka je pronađen i najstariji pleteni ćilim, pronađen u smrznutom skitskoj grobnici na planinama Altaj, a procjenjuje se da datira iz 5. vijeka p. n. e. Ovaj narod razvio je kulturu sa umjetnošću koja je poznata kao "stepska umjetnost", a poznavali su i jedan običaj za koje mnogi misle da je bio raširen tek kod američkih [[Indijanci|Indijanaca]], to je [[skalpiranje]]. Skiti su bili prvi narod kod kojih je uočen ovaj surovi ratnički običaj, a još ga je prije 2500 godina opisao grčki historičar Herodot. Potvrdu o običaju skalpiranja raširenu među Skitima potvrdili su i [[arheologija|arheolozi]] koji su pronašli prve čvrste dokaze. Iskopane su četiri muške [[lobanja|lobanje]] na kojima su ostali tragovi operacije skalpiranja i koje se danas nalaze u [[Rusija|ruskim]] [[muzej]]ima. Tri od ove lobanje porijeklom su sa skitskog groblja, a četvrta iz skitskog kraljevskog groba, na [[mumifikacija|mumificiranom]] tijelu, a oba se mjesta nalaze u južnom [[Sibir]]u.

Ono što se zna o Skitima ostavio nam je Herodot, ili je ostalo zakopano u skitskim grobovima, veoma dobro očuvanim. Pronađena su drvena kola, razni predmeti od [[koža|kože]] i drveta, konjska oprema, [[krzno]], [[tekstil]], [[ćilim]]i i sl. Skiti su razvili svoju vlastitu umjetnost. Imali su i [[zlato|zlata]], a neki zlatni i [[bronza]]ni predmeti pronađeni su i u području [[Kostromskaya|Kostromskaye]] u južnom Sibiru i porijeklom su iz grčkih gradova na crnomorskoj obali ili su ih radili grčki umjetnici koji su živjeli u Skitiji. Skit je jahač, naoružan lukom i strijelom, vrstan ratnik koji poznaje [[gerila|gerilsku]] [[vojna taktika|taktiku]] i koji će u skalpirati svog pobijeđenog neprijatelja. I Grci i Perzijanci  Skitima su se znali služiti kao unajmljenom konjicom, u to vrijeme najboljih jahača svijeta. Skitska plemena napadaju na istočnu i jugoistočnu Evropu u 4. vijeka p. n. e, a njihovi grobovi pronađeni su od sjeverne [[Njemačka|Njemačke]] do [[Balkan]]a.

==Kultura==
Kontakti koji su Skiti ostvarivali s umjetnicima iz grčkih kolonija duž sjeverne obale Crnog mora rezultiralo je poznatim skitskim zlatnim ukrasima koji su među najglamuroznijim artefaktima u mnogim svjetskim muzejima. 
==Religija==

Religija koja je bila rasprostranjena kod Skita je jedna vrsta predzoroastrijske religije i razlikovala se u odnosu na iranski zoroastrizam.<ref name="UNESCO">J.Harmatta: "Scythians" in [[UNESCO]] Collection of History of Humanity – Volume III: From the Seventh Century BC to the Seventh Century AD. Routledge/[[UNESCO]]. 1996. pg 182</ref> Prema Herodotu, Skiti su obožavali panteon od sedam bogova i božica. On spominje osam božanstava i daje imena šest od njih koje su Skiti obožavali kako slijedi:

* Tabiti 
* Papaios 
* Api 
* Oitosyros 
* Argimpasa 
* Thagimasidas.

Osim navedenih božanstava Herodot dodaje još i [[Heraklo|Herakla]] i [[Ares]]a kao bogove rata. Upotreba kanabisa zbog izazvanja transa i proricanje vrača je obilježje skitskog tradicionalnog sistema vjerovanja.<ref name="UNESCO"/>

==Reference==
{{reference}}

==Vanjski linkovi==
{{Commonscat|Scythians}}
* [https://eprints.gla.ac.uk/562 "A chronology of the Scythian antiquities of Eurasia based on new archaeological and C-14 data", Alekseev, A.Y. et al.] 
*[https://www.fotuva.org/history/archaeology.html "Scythian Gold From Siberia Said to Predate the Greeks"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190302155610/https://www.fotuva.org/history/archaeology.html |date=2. 3. 2019 }} 
* [https://web.archive.org/web/20050401085805/https://www.silk-road.com/artl/scythian.shtml Scythian myth and culture; map]
* [https://web.archive.org/web/20070706070214/https://antiquity.ac.uk/reviews/taylor.html Published excavations of royal Scythian kurgan (barrow) at Chertomlyk reviewed]
* [https://herodot.georgehinge.com/hdt4.html Herodotus, ''Histories, Book IV'' – translated by Rawlinson, 1942 edition]

{{Rusija po temama}}
{{Ukrajina po temama}}

[[Kategorija:Iranski narodi]]
[[Kategorija:Historija Ukrajine]]
[[Kategorija:Historija Rusije]]